Postovi

Prikazuju se postovi od prosinac, 2017

KAKO SMO DOČEKALI NOVU GODINU!

Slika
Moja obitelj funkcionira u kriznim situacijama besprijekorno nasumično i poluorganizirano. To nam ide savršeno. Sprema se fešta za Novu, u našem aranžmanu Ovaj put, naši potomci idu na doček van toplog, rodnog doma, bježe od majčinog krila. Moj muž i ja bi hteli ovaj put dočekati Novu sami. Tiho i toplo. Samo moja Ljubav, ja i pes. V miru. .Ali počeli smo upadati u zamku “osamostalimo djecu, dozvolimo im da budu odrasla” i počeli paničariti. Da bismo se u naprijed osigurali od zvanja policije, vatrogasaca, bolnica zbog brige nad našim pilićima, odlučismo usmjeriti pažnju na nešto drugo. Treba nam misli totalno udaljiti od pretjerane brižnosti. Nema upozoravanja, prenošenja strepnje i straha na potomstvo. Inače bumo sve krivi kad oni postanu roditelji… Koncetrirajmo se na neki veliki, bitni zadatak. Organizirajmo i za druge odbačene tinejđerske roditelje tulum u našem stanu! Pozovimo i frendove s kojima nismo popili kavu sto godina! Pozovimo usamljene samice i samce, možda se ne

SRETAN BOŽIĆ I NOVA GODINA!!!

Slika
Zlatne godine, godine klimaksa! I… tako….. Približava se 31.prosinac i 1. siječanj. Prođe još jedna godina. Odgulih nekoliko terapija, operacija, bolovanja, pilula, injekcija. Što drugo da poželim od srca drugima i sebi nego ZDRAVLJE. Zaboli mene nešto prije nekog vremena u vratu. Vrti mi se. Trnci ugodno prolaze po mojoj lijevoj nozi. Ok, rekoh ja sama sebi. Napokon i mene dohvatila menopauza. Znate, ono čudno stanje duha i tijela koje, po usmenoj i pismenoj bajkovitoj legendi, obuhvati samo ženski dio populacije. Dečki o tome nemaju pojma. Jok oni. Nema kod njih toga. Barem ne tu, na sjevernoj polutki. Ovaj, u Evropi. Evropskoj uniji. No, dobro, na Balkanu. Zapadnom. Elem, menopauza. Odoh ja onom liječniku samo za onaj dio populacije ovih zemljopisnih (ili geografskih, kaj je ispravno?) prostora koji može roditi i na vratima me dočeka natpis “u košarici uzmite broj i čekajte da vas prozovu”. Uzmem broj, otvorim vrata i odmah me šlagira. Čekaonica puna,  27 žena, z menom 28.

PREPOZNAVANJE

Prepoznavanje Znate onaj tekst koji se pojavljuje prije neke serije ili filma i u kojem se autori ograđuju od bilo kakvih nesporazuma i tužbi? Ono,svaka je sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna i nenamjerna. Kad se odlučite pisati sadržaj koji će jednog dana osvanuti u javnosti,morate paziti koliko i kako će se vaša znana,poluznana i neznana okolina prepoznati u objavljenom tekstu. Nikad ne pišem o konkretnim osobama, odnosima i događajima, ali ne mogu reći da je sve izmišljeno 100%. Zašto? Jednostavno je. Naši životi u određenom vremenu,životnom pozivu,emotivnom stanju,socijalnom momentu,nalikuju. Ne baš kao blizanci,ali zasigurno kao rođaaci iste obitelji. Znači,prepoznavanje je u mojim tekstovima inicirano opisivanjem izmaštane stvarnosti koja je mozaik osjećaja i razmišljanja mojih vlastitih susreta i doživljaja. Svi se mi možemo prepoznati u tisuću tekstova,ne samo u jednom.

UMJETNIK

Slika
Još uvijek se sjeća što je imala obučeno kada su se upoznali. Traperice, široku bijelu majicu, na nogama tenisice, lice bez traga šminke. Kratka kosa b oje tamnog kestena, sitne uške priljubljene uz glavu, izgledala je jedva punoljetno. U prkos bori među gustim obrvama. Da li mu se dopala na prvi pogled? Ne, bio je četrdeset godina stariji od nje, njegov testosteronski nagon nije poskočio! Probudilo se samoljublje jer mlada dama nije pokazala ni trunku divljenja prema geniju, umjetniku, živoj legendi pred kojom je sjedila. Navodno je bila najbolji student muzikologije, pisala je britke i stručne kritike o koncertima, a opet sa dozom suosjećanja prema kolegama izvođačima. U zbornici se o njoj pričalo kao o marljivom talentiranom mravu, pristojnog nenametljivog ophođenja bez trunke koketerije. Gledao je njezine staložene pokrete kojima se spremala za razgovor s njim. Nekakav popularni ženski tjednik kojeg je njegova žena redovito kupovala, naručio je intervju. Kakve veze imaju on, i

JESEN

Slika
ON Gledam ju preko stola,kriomice. Koncetrirano umata štrudlu. Trešnje su još zmrznute,ispadaju iz smotuljka. Ma,neče Ona mene poslušati,treba ih odmrznuti prije pripreme. A,možda ima pravo,izgubio bi se sok… Kad je tako nečemu predana,u opče me ne čuje kako treba. Njezino:"Aha,imaš pravo","Apsolutno se slažem s tobom!","Učini to!", znači da me ništ ne razumije,inače bi več uletila u pola moje rečenice sa sugestijom,vlastitim iskustvom. Kak je neki put komplicirana! Na primjer:njezina kosa. Velna se čim je malo duža. Kad je ne ofarba,ima sve tonove pepela. Meka,pod rukom je kao krzno astrahana. Pitala me neki dan gledajuči se u kupaonskom ogledalu:"A,kak bi bilo da se ne ofarbam?". Htio sam reči "Bila bi prekrasna!",ali dugogodišnji bračni staž savjetuje mudriji odgovor:"Pusti,uzmi farbu koju hočeš,imaš još vremena biti sijeda." Uspjela je i ovaj put,štrudl je u roru,evo sad bumo popili kavicu! Ne,ne bumo. Taman ked j

JELE I ROKO (Romeo i Julija pod stare dane)

Slika
Jele je u unutrašnjem dvorištu čistila fažolete. Zatvorena sa svih strana zidovima,balkonima i sobama,sjedila je u dubokom ranojutarnjem hladu. Prije zore bila je u maslinama i vrtu. Motika,drvo života,suha Zemlja i Božji mir. Sad kad je udovica sa već odraslim sinom i unukom ,uživa u laganom kopanju između kamenja. Nikud joj se ne žuri, nema veze što je sve suho, bit će još kiša. Ne ovisi o Prirodi. Ne ovisi ni o kome, ni o čemu. Još za vrijeme pokojnog Ante uredili su dvije kuće za turiste, konobu u gostionicu, Tomo i snaha imaju dobar posao u Gradu,ovo na Otoku im omogućava sve što požele. Kate, unuka, dobar je đak. I marljiva je,i smišna i njezino srce. Jele nosi na glavi rubac kao što je to nosila i njena prababa i baba i mater,u obliku trokuta,čvrsto vezan pod bradom. Kose su joj sakrivene od 17 godine kad su nju, jedinicu, udali za Antu. On ,42 godine, udovac , dva sina, nekoliko kuća i zna sa ciglom i građom. Jedinstvena prilika da se spoje vinogradi i polja ispod Promine

LJUBIČICE MOJE LJERKE

Moju svekrvu dohvatila je starost. Njezin dnevni raspored zahtijevao je prisustvo osobe koja bi joj pravila društvo,udovoljavala sitnim potrebama u vrijeme kad nas domačih nema. Sa izvjesnim strahom objavili smo oglas: "Traži se ženska osoba za sitnu pomoć u kući i društvo pokretnoj i živahnoj starijoj bakici" Nakon nekoliko dana počeo je zvoniti telefon. Od svih zainteresiranih glasova izdvojio se jedan. "Dobar dan,jeste li vi dali oglas za čuvanje bakice?" Nježan,sućutan,bez sarkazma. Jednostavno prirodan,kao da je gospođa kojoj treba društvo bakica iz djetinjstva žene koja zove. "Da,mi smo dali oglas. Da li ste zainteresirani,želite li doći do nas da se dogovorimo za detalje?" Odgovor je bio potvrdan i tako je jednog četvrtka u naše živote ušla Ljerka. Zvono na vratima zazvonilo je oprezno,sa ustezanjem,prestrašeno-"Jesam li dobro učinila,kud idem?" Na vratima je stajala sitna žena,još gotovo djevojka,crne kose i ljubičastih očiju,ogromnih od

POPRAVNI ISPIT

Moj je suprug u veljači 2016. po treĆi put završio u bolnici zbog tromboze. Briga,šok i generalni pokazatelj da ni on ni ja nismo ozbiljno shvatili da moramo promijeniti način života Moji bolovi su počeli nakon njegovog povratka .Savjesna,brižna liječnica,željela me odmah poslati u bolnicu,ali ja sam na vlastitu odgovornost ostala kod kuĆe,pod antibioticima. Bilo je bolje,sve dok se priča nije ponovila nakon par tjedana. Pretrage su bile temeljite ,opsežne i upuĆivale da je problem negdje u abdomenu. Ponovljen je ginekološki pregled i tom prilikom ustanovljeno je da je moj dugogodišnji miom u roku od 2 mjeseca narastao u divovsku tvorevinu 9×8×6cm i uzrokuje bolove. Privatna ordinacija je savjetovala bolničko liječenje u svrhu odstranjenja mioma sa rutinskim phd- om pregleda tkiva. Gospođa doktor je sama prošla nešto slično,brzo se oporavlja,riječ je o benignoj tvorevini i nema potrebe za veĆim kirurškim zahvatom. Za bolničko liječenje trebam uputnicu "hzzo" liječnika ko

MOJ PROZOR

Moja radna soba i nije prava soba za rad. To je sobičak za sanjarenje. Bila je spremište,garderoba,svaštara a onda je prenamijenjena u sobicu u kojoj je nećakinja povremeno prespavala za vrijeme studija. Sobica ima 2×3m,meni dovoljno. Možeš u miru pisati,razmišljati,u glavnom,carstvo za mene. Imam prozor. Veliki,dvoklrilni,star,derutan. Udaljen je nešto više od metra od susjedne kuće. Kad sjedim za pisaćim stolom,vidim zid oljuštene žbuke,komadić krova,komadić neba. Zid u stvari u nije ružan. Onako oronuo izaziva maštu. Koliko generacija je u njega nijemim riječima upisivalo povijest života? Radosti,tuge,molitve,zaklinjanja? Suze,osmjesi i uzdasi,tko zna čemu je sve bio svjedok? Monotoniju sivila diskretno boji nekoliko povijuša ukrasne lozice. Ljepota zelenila odlučila se obračunati sa crvenilom ogoljelih opeka. Navijam za biljčicu,za sada dobiva utakmicu. Odem li položajem malo u lijevo,postajem pravi vvoajer... Otvara mi se pogled na veliko dvorište omeđeno gospodskim katnica