Postovi

Prikazuju se postovi od veljača, 2018

KAK SAM OSNOVALA UDRUGU ILI KAK SAM POSTALA MALI PODUZETNIK, ZARADILA PRVIH 20000 KN I NEBUTE VJEROVALI , RECEPT!

Slika
I tak.. Sedimo nas nekol’ko dugogodišnjih(ne starih!) prijateljica na kavici, kod jedne v  kuhnji. Vani se sve nekaj zmrzava, snijeg bi-nebi. Svaka od nas donesla je  nekaj malo slatkog, pa nekaj malo slanog, pa nekaj malo alkoholnog. Nakon prepričavanja i udubljenog razmatranja dnevnih gradskih, susjedskih, rodbinskih događanja, izraženih mišljenja o neprisutnim frendicama (molim lijepo, mi ne tračamo! Ili samo malo. Ali stvarno malo!) padne mojoj Grozdani lucidna ideja da bi mogle naša druženja oformiti, usavršiti, proširiti, donijeti korist zajednici, drugima! Idemo osnovati udrugu! Zakaj? Pa sve smo pune dobrih ideja, vidimo gdi su propusti, kak možemo poboljšati situaciju među mladima, srednje starima i malo starijima. Mi smo skup pametnih, poduzetnih, hrabrih žena. Supruga. Majki. A znate i sami da se moramo svakodnevno nositi sa svim i svačim. Idemo! Učinimo nešto! Budimo poduzetne! Fantastično, povukel me, ponesel me, zavel me val oduševljenja. “Ja, ja bum se raspital

LA TRAVIATA, PRIČA O LJUBAVI, LICEMJERSTVU, ALI I O DUBOKOM POŠTOVANJU, SUOSJEĆAJNOSTI I NA KRAJU IPAK NEŠTO SLATKO

Slika
LA TRAVIATA PRIČA O LJUBAVI, LICEMJERSTVU, ALI I O DUBOKOM POŠTOVANJU, SUOSJEĆANJU I NA KRAJU, IPAK NEŠTO SLATKO Znate li što ili koga označava francuski izraz “Lorette”? Ne, nije riječ o kolaču, parfemu, slici. To je naziv za ženu koja se bavi najstarijim, najocrnjenijim, najstaršnijim zanatom na svijetu a živi u okrugu Notre-Dame de Lorette u Parizu. La traviata, jedna od najomiljenijih opera velikog Verdija komponirana je po drami Alexandera Dumasa ml. “Dama s kamelijama” i nije samo odavanje poštovanja prema ženama koje su prisiljene prodavati vlastito dostojanstvo, ljudskost da ne umru od gladi. Verdi se u toj operi obračunao sa licemjerstvom, dvoličnošću, sadizmom i nasiljem prema ženama, postupcima sasvim uredno prihvaćenima u najvišim intelektualnim i financijskim krugovima. I sam Maestro u tom trenutku ima velikih problema jer njegov brak à la vild sa Guiseppinom Streppom s kojom ima vanbračnu djecu, izaziva zgražavanja i osude “moralnih”. Dakle, u operi lik Traviate

ELEONORA OD AKVITANIJE ILI PRIČA O PJESNIŠTVU, GLAZBI, LJUBAVI I SAVRŠENOM KOLAČU (A O ČEMU DRUGOM?)

Slika
Eleonora je intrigantna osoba. Kao djevojčica od petnaest godina 1137. postaje vladarica Akvitanije, najbogatije pokrajine tadašnje Evrope. Mora se spomenuti, Akvitanijom vlada ravnopravnost spolova, religija se baš i ne njeguje, zagovara se sloboda biranja partnera. Djed Eleonore, William od Poitiersa je osnivač trubadurske tradicije. Pokrajinom vladaju nove nauke u medicini, kuhinji koje su došle preko Iberskog poluotoka zahvaljujući  doticajima sa Maurskom kulturom. William IX piše pjesme na slatkom, erotičnom jeziku langd’oc, romanskom jeziku iberskog porijekla kojeg za vrijeme progona Templara Filip lijepi, a kasnije Napoleon i nova Francuska zatiru u sakrivenom, krvoločnom holokaustu. Prelijepi su njegovi stihovi: “Napravit’ ću novu pjesmu Koju ni godine ni vjetar ne smrzavaju. Moja gospa me ubija Iskušava Ljubav moju. Nek se ljuti, Ja od ljubavi odustati ne želim…” Dakle, Eleonora je poželjna udavača, prelijepa, obrazovana i naučena biti ravnopravna. Muka živa

LEONARD BERNSTEIN, GENIJALNOST, RANJIVOST I IPAK NEŠTO MALO SLATKOG ZA DUŠU

Slika
Leonard Bernstein, jedan od dvojice najvećih. Možda čak i bolji od onog drugog, Karajana. Stvar osobnog ukusa i afiniteta o kojima se, kao što znamo, ne raspravlja. Dvadeseto stoljeće je bilo furiozno, krvoločno, okrutno, osjećaji ljudi, nacija srušili su sve aspekte ljudskog života neopisivom žestinom. Leonard Bernstein dijete je dvadesetog stoljeća. Dirigent, skladatelj, pisac, publicist, filozof. Glazbi je pristupao kao oživotvorenom unutrašnjem “ja” oblikovanom pomoću bezbroj vanjskih i unutrašnjih utjecaja. Bio je dirigent vrhunske, precizne tehnike. Jasan svakom čovjeku u orkestru svjestan da bez orkestra dirigent ne postoji. Na snimkama njegovih proba po internetu svatko, pa i bez glazbene naobrazbe , može uočiti da Maestro ne podilazi svojim kolegama, on je ljut, bijesno mrmlja sebi pod nos, sukobljava se sa suradnicima. No, nešto je iznad svega, uočljivo uvijek. U izrazu lica, gestama, držanju ruku, govoru tijela. Bernstein voli orkestar s kojim radi, voli djelo koje

OTAC VALCERA, SIN, KRALJ VALCERA. BOMBASTIČNA PRIČA, A O RECEPTU DA I NE GOVORIM!

Slika
Vrijeme je maškara, neobuzdanosti, ludovanja koje nam omogućuju krinke, maske. Biti netko drugi, progovoriti jezikom nesputanosti, bez straha od osude, podozrivih pogleda. Anonimnost je fantastična krinka! Sve uz veselu, lepršavu glazbu, ples, duboko u noć. Sigurnost krinke daje moć, slobodu, rušenje konvencija. Političkih, društvenih i ostalih. A sve u živahnom ritmu plesnih pokreta. Valcer. Jedini, vječan. Nastao iz pučkog narodnog pokreta, doveden do rafirmana osjećaja, strasti, želja. Najpoznatiji, najbolji, već gotovo 150 godina neprikosnoveni vladari, carevi tročetvrtinskog ritma, obitelj Strauss. Otac, sinovi, unuk, praunuk. Dva su Johanna, stariji i mlađi. Junaci dostojni grčkih mitova. Otac je između ostalog napisao Radetzky marsh, Jelacic marsch (da, "našem" banu Jelačiću), mlađi, sin "Na lijepom plavom Dunavu", operetu "Šišmiš" koja je dostojna naziva opere i po meni, najljepši valcer među valcerima "Carski". Teoretičari se