Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2018

DVA SUPER BRZO GOTOVA UMAKA, MIRISNI DODACI JELIMA, TOPLI I HLADNI

Slika
Dva umaka, od hrena i kopra, super brzo gotova! Topli uz jaja, meso, šunku, hladni kao začin krumpirovoj, mesnoj salati ili salati od mahuna. Umak od kopra (zeleni), od ove količine sastojaka dobije se cca 1dcl umaka Vezica svježeg kopra, opranog, sitno isjeckanog 50g putra 3 režnja češnjaka, očišćenog, usitnjenog 1 žličica brašna 2 velike žlice kiselog vrhnja ili milerama 1 velika žlica mlijeka Pola žličice soli U posudici otopite putar, dodajte zajedno kopar i češnjak. Promiješajte par sekundi, poprašite brašnom, promiješajte. Dodajte vrhnje, mlijeko. Promiješajte, posolite, pustite da zavri i sklonite sa vatre. Bijeli umak, ukuhani hren 50g putra 3 žličice gotovog umaka od hrena (domaći ili Podravka, Thomy ili sl.) 2 velike žlice kiselog vrhnja ili milerama 1 velika žlica mlijeka Sol, mljeveni papar po potrebi Otopite putar, dodajte hren i pustite da zacvrči. Odmah pobrašnite, promiješajte, pustite da se zagrije 10 sekundi Dodajte vrhnje, mlijeko, promiješa

MARKOV TIRAMISU

Slika
Tiramisu kuhane, prozračne kreme,"Gotovo kao da jedete oblake, posve prazan!" Zašto Markov tiramisu? Marko je skovao termin "Kao da jedeš oblake, posve prazan, bez kalorija!" odgovarajući na primjedbu da je kolač zasitan, da deblja... Njegova supruga, on, još jedan bračni par i mi bili smo društvo redovitog  sastajanja za Novu godinu, rođendane, krstitke. Činili smo jedan dobar šesteropreg, koji vrlo uspješno vuče kola puna naše djece, karijera, ljetovanja. Onako, u grubo, od oka, što bi rekao jedan od nas, Miljac, "Bili su to neki sretniji dani...!" Markova supruga je liječnica, stručna, ozbiljna, prepadneš se na mjestu kad krene uzimati anamnezu, odmah pomisliš da ti je došao kraj. A ona je samo zabrinuta i nastoji eliminirati najgore. Vrijeme ili mi, nešto se promijenilo. Djeca sada tjeraju vlastite ambicije, ocjene, mi im u strci i neredu pukušavamo pomoći razvažanjem, slušanjem, organizacijom...nema druženja. Sjećam se, jedno ljeto, Marko je r

ZDIGANA GIBANICA Z MAKOM I VRHNJEM

Slika
Kao gimnazijalka, odlazila sam dva puta na tjedan u Zagreb ozbiljnom, pedantnom profesoru koji mi je proširivao obzore umijeća stvaranja. Umornu nakon puta, brušenja tajni poziva, baka me dočekivala u svojoj maloj garsonijeri na zagrebačkoj adresi. Sobica je bila obavijena mirisom vruće zdügane gübanice z makom prelijene z masnim vrhnjem i zpečene vu pećnici, pölake, da ne zgöri, kako je to svojim međimurskim narječjem mekim preglasima izgovarala moja baka. Smatrala je pozivajući se na svoje dugogodišnje iskustvo, da će me upravo mak i masno tijesto sa vrhnjem osoviti na noge i spremiti na povratak roditeljima. Topli mak u velikoj količini, jer ja gibanicu nisam nikad "samo probala" odradili su svoje. Punog trbuha, uspavana, zamotana u dekicu na bakinom krevetu, čula sam kako likujući zove moju majku i obavještava ju da će "Mala opet zmorena prespati pri njoj". "Vrnula bu se zutra, ne prerano, kaj god, škola more počekati!" Sa omjehom na usnama bih tonula

PINCA

Slika
Tradicionalan slatki kolač, kruh naših krajeva! Svaka obitelj ima svoj recept koji se od srugih razlikuje po nijansama. 250g bijelog brašna prosijajte sa žličicom kvasca. Dodajte 1 veliku žlicu šeçera i žličicu soli. U smjesu dodajte 2 žutanjka koja ste umutili sa 0,5dcl ulja i postepeno dodavajte toplo mlijeko. Količina ovisi o vlažnosti brašna, veličini žutanjaka, računajte da će vam trebati cca 1-1,5dcl. Na kraju dodajte naribanu koricu pola limuna. Umijesite sastojke, tijesto mora biti meko, podatno, ali se ne smije lijepiti za ruke. Posudu pokrijte tanjurom, ostavite na toplom mjestu da udvostruči volumen , cca 1 sat. Nauljanim rukama prebacite dignuto tijesto na dobro namašćenu podlogu. Premjesite još jednom i oblikujte jednu veću ili tri manje pince te premjestite na namašćen protvan ili obložen papirom za pečenje. Škarama ih zarežite po vrhu u obliku križa, kistom lagano namažite uljem i ostavite da se još jednom dignu. Dignut pince premažite glazurom od jednog umućenog

SLATKA HALA

Slika
Moju znatiželju da nađem izvrstan recept za Halu, slatki kruh kojeg se blagoslovi i blaguje na tjedni blagdan Šabat u obiteljima židovske vjere, napokon je zadovoljila moja draga susjeda Mirjam, velikodušno podijelivši obiteljsku recepturu. Pri tome me upozorila da ima mnogo vrsta Hale, a ova je verzija slatka i meka, više kolač nego kruh! Šalica ima 2dcl 1 veliku žlicu kvasca i 1/3šalice šećera dobro razmutite u 2 šalice tople vode (45c) i ostavite 5 minuta mirovati. Nakon toga dodajte 3 šalice brašna i ostavite 15 minuta da se kvasac aktivira. U posebnoj posudi zajedno umutite 4 cijela jaja, pola šalice ulja, 2 žličice soli i 1 veliku žlicu šećera. Tu smjesu dodajte u smjesu kvasca, promiješajte i postepeno dodavajte u nju šalicu po šalicu preostalog brašna, otprilike 6-7. Mijesite vrlo kratko, samo 5 minuta. Tijesto mora biti meko, ali se mora odvajati od posude,možda ćete dodati i više od 7 šalica. Tijesto nauljenim rukama prebacite u posudu dobro nauljenu, pokrijte tanjurom

ZNATIŽELJA KOJA LJUBAV POSTADE

Slika
Pustinjom su putovali već pet dana. U daljini su se počeli nazirati vrhovi Sinaja posuti kasnim snijegom. Njene oči željno su isčekivale prestanak zaslijepljujuće ogoljele sumornosti. Lijenost duha plovila je  ljuljanjem nosiljke okačene na dvije deve. Teška tkanina štitila je od Sunca, ali zadržavala joj je dah. Navikla na zelenilo svojeg kraljevstva na jugu poluotoka, nezadovoljno je promatrala suhu ravnicu. Neplodnu, jalovu. Putovali su sporo, karavani natovareni skupocijenim teretom redovito su ih prestizali odajući počast svojoj Kraljici. Trag mirisa koji je ostajao za njima poticao je njezin ponos. Svete smole, kore začinskih drveća, sušeni plodovi plodnih voćnjaka svinutih grana od napora rodnosti. Koža joj je blistala tamnim sjajem. Vrućina  topila njegujuća ulja ambre. Spor dviju kraljevstva i borba oko prevlasti nad Mirisnim putem natjerali su je da ostavi svoju Domovinu. Naslijedila je prijestolje snažne države koju razdvaja more. Zlato i drago kamenje roga Afrike,

DIE PERFEKTE WUSCHELLTORTE

Slika
Die perfekte Wuschelltorte Die Torte zergeht im Mund! Zutaten: Für den Teig 300g Haselnüsse 200g Zucker 8 Eiweis Für die Creme 8 Eigelb 150g Puderzucker 100g weise Schokolade 200 Butter ZUBEREITUNG: Der Teig: Einen Tag bevor wird Krokant gemacht: 1. Haselnüsse in Backoffen 5 Minuten bei 200c backen 2. In Plastickschüssel mit Deckel schnitteln um die Haut zu trenne 3. Haselnüsse fein mahlen 4. Backblech mit Backpapepier unterlegen undd mit Oil bestreichen. Die gemahlene Haselnüsse über Papier verteilen. 5. Zucker in Topf bei niedrigeren Temperature am Ring flüssig machen bis die Masse braun wird. 6. Über die Haselnüsse übergiessen und durchmuschen 7. Kühlen lassen 8. Tag darauf abgekühlten Krokant nicht zu fein zerkleinen 9. 8 Eiweis fest schlagen und gemahlenen Krokant untermischen. 10. Die Backblech (40×34 Zentimeter) mit Backpapier unterlegen und wieder mit Oil bestreichen, und die Masse von Eiweis und Krokant verteilen. 11. Of

SAVRŠENA ČUPAVA TORTA

Slika
SAVRŠENA ČUPAVA TORTA (GĐO. M, SRETAN VAM ROĐENDAN I DOBRO PUTUJTE!) Podatno pečeno tijesto od grilaža, pahuljasta krema proljetne žute boje, savršeno za predstojeće blagdane! Čupavi uzorak napravite savršeno jednostavno, oblom stranom žlice dodirujte površinu namazane kreme i odižite žlicu prema gore! SASTOJCI: Tijesto: 300g lešnjaka 200g šećera 8 bjelanjaka KREMA: 8 žutanjaka 150g šećera u prahu 100g bijele čokolade 200g putra POSTUPAK: Za tijesto Dan ranije pripremite grilaž: 1. popržite lešnjake u pećnici na pek papiru 5 minuta na 200c, pazite da ne zagore. 2. preselite ih u zatvorenu plastičnu kutiju, odlučno potresite, veći  dio kožice će otpasti. Ako niste zadovoljni rezultatom, čitave lješnjake čvrsto trljajte među dlanovima. Nije potrebno da sva kožica bude očišćena. 3. plitki široki pleh 40×36 cm obložite papirom za pečenje 4.popržene, očišćene lešnjake sitno sameljite i prostrite po papiru za pečenje u plehu. 5. u posudici na laganoj temperaturi, da n

KUGLOF OD BADEMA I GRIZA OD PIRA

Slika
Zdravija varijanta kuglofa, smeđi šećer i griz od pražitarice, pira. Specifičan okus mu daju bademi i griz! SASTOJCI: 5 jaja, odvojiti žutanjke od bjelanjaka 200g smeđeg šećera 100g mljevenih badema 100g griza od pira Na vrh noža praška za pecivo GLAZURA: 100g čokolade za kuhanje 50g putra 2 velike žlice smeđeg šećera 2 velike žlice mlijeka PRIPRAVA: 1. Žutanjke dobro izmiksajte sa šećerom da pobijele i udvostruče volumen 2. Griz, bademe i prašak za pecivo dobro pomiješajte 3. Bjelanjke istucite u čvrst snijeg 4. Špatulom naizmjence umiješajte u žutanjke bjelanjke i smjesu griza i badema 5. Tijesto ulijte u namašćen i pobrašnjen kalup za kuglof i stavite peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180c ako pečete sa ventilatorom ili na 200c bez ventilatora. Pecite 25 minuta, provjerite čačkalicom da li je kolač pečen 6. Pečeni kuglof ostavite 5 minuta u kalupu i zatim ga prevrnite na rešetku da se posve ohladi. 7. Oglađenog prelijte glazurom GLAZURA: Na maloj temperat

O JAGODI, C.-u I NEUMRLOJ LJUBAVI

Slika
Jagodu i njezinu prijateljicu Miu upoznala sam 80-tih. Postale smo sustanarke, podstanarke u trosobnom stanu. Jagoda i Mia bile su iz grada Bosne na granici sa Hrvatskom, okružene uvijek raznolikim, bučnim, studentskim društvom skupljenim sa svih strana tadašnje Države. Ja, navikla na suzdržanost i komformizam društva u kojem sam se do tada kretala, dobila sam krila. U našem stanu uvijek se našlo ramena za plakanje, osmjeha za davanje, tanjura tople hrane. Za svakog. Majke i bake, Bosanke, neumorno su autobusima slale sve, od pečenih odojaka do krumpiruša i kompota. Moj prvi susret sa kuhinjom Orijenta. Dijelile smo sve. Pamtim i dane kada je Jagoda od suhog graha i samo odbačenih kožica slanine napravila savršen zapečeni grah. Možda najbolji koji sam u životu jela.  Mia i ja smo stalno bile zaljubljene, bez željenih ostvarenih rezultata. Možda jer ni nismo zn ale što u stvari tražimo i želimo.   Jagoda je znala. Ona je uvijek znala sve. Njezina Ljubav bio je najpažljiviji, najnje

TURANDOT, PRIČA VELIKOG NIZAMIJA

Slika
Nessun dorma "Nitko neće spavati" arija Kalafa, opera Turandot G. Puccinia Nitko neće spavati Moje ime nitko neće saznati. Tvojim usnama reći ću to Kad svjetlost se pojavi I moj poljubac prouzročit će tišinu Koja te čini mojom. Nestani noći, padajte zvijezde U zoru, pobijedit' ću. Stihovi su to G. Adamia, pisca libreta opere Turandot G. Puccinia. komponirane početkom XX vijeka. A, sve je počelo davno... Nizami Gendžev, pisac, pjesnik, učenjak, astronom, filozof rođen je 1140. u Iranu. Izvori govore da je pripadao sufijskom bratstvu Ahija. Mistik, možda. Svestrani zaljubljenik u čovjeka, nauku, prirodu i Boga, sigurno. U stihove pretače vlastita životna iskustva i iskušenja. On je tvorac priče o Turandot napisane u poslijednjem njegovom epu Bahramname- Sedam ljepotica. Samo zamišljati mogu što ga je navelo da jednom ledenom srcu posveti toliko pažnje, napiše stihove koji će tajnim putevima koje samo Ljubav pronalazi, doći do Schillera, Puccinija. Stihovi

DJETINJSTVO

Slika
Moja potreba za rodnim Gradom koji put je toliko snažna da osjećam tjelesnu bol, žudnju za mirisom proljeća Dravske šume, trulog lišća u opkopima Starog grada. Stubišta starih gradskih palača imaju posebnu patinu propadanja. Tihu, nenametljivu. Grad se nije promijenio. Samo mu nedostaje pažnja stanovnika. Ulice, Korzo postali su prolazi od jednog cilja prema drugom učenicima, studentima, izmorenim stanovnicima neosjetljivim na samozatajne vapaje oronulih palača, praznih stoljetnih trgovina, zapuštenih tvorničkih hala. Obiteljska tvrđava mojeg doma i njegovi stanovnici, moj suprug, djeca nedodirljivo je i sigurno utočište. Moj novi život. Moje Sve. Nostalgija za Gradom povezana je sa željom da im pokažem radost djetinjstva koju sam imala, pod paučinom pokosti nataloženom nad Gradom Povijesti. Čeznem za ulicom podno zidina okruženima visokim, velikim bedemima. Kao da smo svi tamo živući susjedi dobili dio zamagljenih sjećanja starih zidova. Igrom slučaja, u susjedstvu je živjelo

MADAM HAYDN

Slika
Uska košćata  ruka staračkom upornošću trese zvonce. Služavka se ne pojavljuje, kao da ne čuje, kao da je gluha. A nije, zna Anna da joj to ova namjerno radi. Da, to, pušta je da se muči  sama sa svojim utvarama. Svi su uvijek bili protiv nje, svi. Jastuk je pao na pod, leži bez uzglavlja što joj otežava disanje. U sobi je toplo, pretoplo. Lijepo je zapovijedila da ne zatrpavaju visoku peć ogrijevom. No, nju nitko ne sluša. Nikada ni nije…      Neudoban položaj omogućava pogled kroz prozor. Kapci udaraju nesuvislo po oknu. Nebo je tmurno, gustih nabijenih oblaka. Oluja će…      Danas joj nitko neće doći u posjetu.  Tko želi sjediti u zagušljivoj, bogato urešenoj sobi i praviti društvo zaboravljenoj supruzi? O da, ništa joj ne nedostaje, “tata Haydn”, kako ga zovu obožavatelji i zaljubljeni studenti, velikodušno novcem otplaćuje dugove i svoju krivicu.      Zašto traži da se vrati na Knežev dvor, pa ne želi ga vidjeti? Čemu? Da li su ikada imali nešto zajedničko? Zašto se u opće

KASTANJETE

Dobar Vam dan! Nadam se da ste svi ok. Kolko vidim, jedan velki dio Fb drušva već je trčal, kuhal, pekel, pješačil, išel na plac i, u glavnom, bil aktivan. I ja sam bila aktivna. Nešto ranije. Ležim ja tako u krevetu, tek se probudih. Toplo, mirisi noći, udobni jastuci, klinci se ne čuju, a ni Pes. I..... oh...., u glavnom, činilo mi se da bih svoje misli morala podeliti sa svojom Ljubavi, mojim osloncem, mojom Stijenom, mojim Sve, tj. mojim suprugom, da ne bi bilo zabune. Nema smisla da se derem u tako senzualnom momentu, dohvatim telefon i nazovem ga (he,he,he, to zvuči još zamamnije, jel'tak?): "Mačak moj, gde si? Hitno, ali jako hitno te trebam! Dođeš malo?" Umilno, slatkasto, dubljim glasom trkeljam svojoj Stijeni, mojem Sve.... "Bebo, može, ali ja sam u trgovini, plaćam na blagajni, a ti si na zvučniku...." I to nije sve, čujem ja nekakav ženski glas u pozadini: "Gospon, možda ima još zainteresiranih?! Sam se okrenite oko sebe!" Čujte

LJUBAVNO PISMO

Slika
Moj je djed 1941.godine, kad je Mađarska okupirala Međimurje, poslan u koncetracijski logor, u grad Shekesfehervar. Moja baka Marija napisala mu je pismo koje nije nikada poslala. Kada ga je sastavljala, nije ni znala gdje se nalazi, da li je u opće živ. Pismo sam našla u obiteljskim papirima skupa sa potvrdama o krštenjma, smrti, vjenčanjima. Nije lijepo od mene što njezinu intimu i bol dajem javnosti na uvid. Ali, rečenice pisane lošim pravopisom, na kajkavskom narječju u svojoj jednostavnosti pokazuju duboku nesreću koja ih je snašla. Očaj koji joj razdire srce. Čovjek ne mora biti književnik, pisac, poet, nije potrebno da bude pismen, a opet može izraziti svoje unutrašnje "ja". Iskrenije od mnogih nosilaca razvikanih akademskih titula. Pretpostavljam da pismo sliči tisućama pisama koje su djevojke, zaručnice, supruge pisale svojim Ljubavima. Ereg Rekel si da ti napišem o semu kaj se pripeti dok si zdimo. A kaj se se neje. Sedem dni predi je Rog gori rog doli fpi

JEDNO TOTALNO NEOPTEREČUJUĆE JUTRO

Slika
Koračam između stolova restorana. Gledam goste, proučavam im lica. Zadovoljna, zamišljena, ispitivajuća, čekajuća. Posljednjima prilazim, raspitujem se da li su naručili. Promatram isovremeno zidove intenzivne plave boje (zašto plavo? Od kuda su plavi zidovi dospjeli u moj san?), traže novi premaz. Ni karirani crveno bijeli stoljnaci ne pristaju u prostoriju. A tek stolice! I gdje je moj muž? Osjećam tursku kavu, kuha ju specijalnim gostima.     Skrećem pogled da bih mu nešto važno, presudno, rekla dok on stoji iza šanka. Nesvjestan snovni pokret me budi.   Lagano, bez žurbe. Ležim na leđima još uvijek sklopljenih očiju. Slušam vlastito srce kako smireno kuca. Dekica na mojem tijelu ponavlja ritmično, ujednačeno kretanje disanja. Samo sam svoja, samo sam “ja”.  Tijelo mi je mirno, odmorno, opušteno još od spavanja. Dobar, zanimljiv san. “Što se babi htilo, to joj se i snilo!”  Zar stvarno u meni čuči i vreba pritajena potreba, želja za neprestanim kuhanjem, obrocima, punim stol

PRIČA O LJUBAVI KOJA DONOSI SMRT I O JELU KOJE ODNOSI GLAD

Slika
Može li ljubav donijeti Smrt? Ljubav bezumna, slijepa. Vođena strašću, žestinom. Da. Prapočelo i Kraj koji put hodaju stazom Života rukom pod ruku. Poput dobrih prijatelja… Žene iz moje obitelji rade najbolje štrukle u dolini Bednje. Tvrdim to neskromno, bahato. S punim pravom, a dokaz su prazni tanjuri delicija koje rade moje tete i sestrične. Recept je prenošen s koljena na koljeno usmenim putem, praksom i nadgledanjem starijih “sukačica”. Ja sam uvijek nastradala. Najmlađe sam čeljade jedne generacije kćeri pa su sve iskusnije imale neprestane komentare. Baka Rozalija, mekom, blagom rukom, nježnošću, umirivala je neposlušno derle (mene) vječito ljuto na primjedbe dugogodišnjih domaćica. “Bez brige. Sve će doći na svoje. Nikada, još od “onog vremena” nisu se rodile ženske ruke naše loze kojima nije bilo dano da osjete, napipaju savršenost mekoće tijesta, ukus punjenja!” “Ono vrijeme”.... Sela uz Ivanščicu stisnuta su uz obronke planine. Traže zaštitu pred Ravnicom k

GORKA PRIČA SA DOBRIM RECEPTOM. NIJE NUŽNO DA VAM SE DOPADNE, ALI PROČITAJTE JU IPAK!

Slika
Večera, jedna od mnogih. Suradnici, njihove žene ili "nećakinje". Poznati još iz doba direktorovanja prije rata. Neda šutljivo sjedi pored supruga. Nenad vodi glavnu riječ za stolom. Već 35 godina. Kao mladi provjereni partijski kadar dobio je u ruke nevjerojatnu moć. S povlasticama ali i dužnostima. Snalazio se kao riba u vodi. "Gle, ako ja ne reknem tko je kritizirao druga Dolanca, netko drugi će! I, ode moja lova, pozicija! A i onako se ne dogodi ništa bitno. Nije ti to više doba "Golog". Malo oporavka u Lepoglavi i ko novi su! Ha, ha, ha...." Sirovi smijeh sličan njakanju magarca... Još uvijek se tako smije. Samo, ovaj put je riječ o nekim drugim "Glavnim facama". Djeca, unuci onih od prije. Toče se litre i litre vina, rakije. Društvu za stolom popuštaju kočnice. Raspusni vulgarni vicevi. "Nećakinje" se smiješe. Tiho, ako su ucijenjene, glasno ako uživaju i iskorištavaju priliku. Neda ih razlikuje, već odavno. Njihova

KAK SAM ZMRŠAVILA NA -15c I KAK SAM SE NAGRADILA

Slika
Ja ne volim shoping centre. Čak pazim da mi garderoba i cipele budu z naših tvornica kaj je sam po sebi teško nađeni raritet. No, dala sam neke stvari v kemijsku i hlače, vesta, košulja su se stisnule! Je, nisam po njih išla tri tjedna, kaj naša suseda v čistioni sve pretrpi. Ali kak joj se to moglo dogoditi? Nebum se zamerala susedi i odlučila sam otići v kupovinu. Hodam ja tak okolo, gledam stvari po vješalicama. Kad, vidim ja jednu gospođu, onak mojih godina, ima slične očale mojima. Ženska mi se nasmješi. I ja njoj. Hoda ona prema meni, skužim da ima i sličnu vestu, ali “brate mili” kak bi to užasnuto rekla moja frendica muzikolog Nataša, gđa ima r.t kak Velebit. Jedva prolazi među obešenim vestama. Stvarno, se za sobom vleče...i kaj opće oće od mene? Kad sam joj došla blizu, skužila da sam to ja sama i da sam se vidla v špiglu. Malo mi je pozlilo pa su se sirote prodavačice uzbežale da mi daju vode… Uz put su mi ponudile jednu haljinu broj 50, pa zgodne hlače broj 48. “Gospođo,

SKLADATELJ, FAUN I SENZUALNA SLASTICA

Slika
 Te nimfe da ne odu želim Bijelu Put im ćutim u tim blijescima u Velu Satkanu od sna strasna Zar voljeh tek sanje? Stephané Mallarmé, Poslijepodne jednog fauna Claude Debussy, 1862-1918,  francuski kompozitor, dirigent, čudo od djeteta. Najznačajniji predstavnik impresionizma u glazbi iako on nije želio taj epitet. Sa 11 godina upisao je pariški konzervatorij. Nevjerojatno talentirani mladi gospodin ima izvrsne profesore koje sa ogromnim užitkom ljuti svojim skladbama. Ne poštuje osnovna uštogljena pravila harmonije, kompozicije, forme. On je Francuz, Parižanin. Senzibilitet, znatiželja i mašta tjeraju ga da istražuje, ruši i gradi Novo i Nepoznato. I ne samo u glazbi. Kao dječak od 18 godina prisno, ali vrlo prisno prijateljuje sa madam Vasinier. Bogata dama svoj salon i svoje srce stavlja na raspolaganje mlađahnom, prgavom kompozitoru. Da li se vole? Kakvo pitanje! Pa to je Paris sa svojim mirisnim parkovima, čarobno plavim, dubokim noćnim nebom, širokom rijekom. Bogati