Postovi

Prikazuju se postovi od travanj, 2018

PRIČA O JEDNOJ NEVJEROJATNO HRABROJ DJEVOJČICI I PUNJENOM PILETU

Slika
Prije nego što pročitate priču, odmah, ali taj čas morate biti svjesni da je sve osim recepta izmišljeno. I likovi i događaji i vrijeme i mjesto. Sumnjate li da lažem, ne čitajte dalje, ostavite se riječi i otvorite tv program. Ili se s nekim posvađajte. Noćne uzbune su u Glavnom gradu tjerale strah u kosti. Zamračena podrumska skloništa povremeno su presjecali oštri zraci svjetlosti nepoznatih ljudi. Šutljivih, mračnih, odjeće bez oznaka. Stubišem lupanja po vratima stanova, srećom susjedi hrabri, zaštitnički. Njih koji su i sami pripadali obrani grada i postrojbama nije se moglo zaplašiti samo tako. Bio je siječanj 1992.. Djevojčica, sa torbom preko ramena žuri kući nakon škole, mora odraditi još jednu smjenu nastave. Ključ ne ulazi u bravu. Iz stana se čuju psovke , nepoznati glasovi. Panika. Dijete zvoni kod susjeda. Nema nikog. Odlazi baki i djedu, zovu majku. Policija, uviđaj. Provala, nezakonita, sve mora krenuti sudskim postupkom... Negdje u Gradu, onako iz užitka

SLATKA SIRNA TORTA SA TREŠNJAMA KRCKAVE PODLOGE

Slika
Ako ste se prepali da od sada pečem samo "zdrave" kolače, mirno odahnite! Ne mogu si pomoći! Rafinirani bijeli šećer, putar, keksi, jaja,  vrhnje, naravno, ono najmasnije! Moje omiljene namirnice na jelovniku uz čokoladu i špek (on se u ovom društvu našao sasvim slučajno, bio je silno ljubomoran i prisilio me da ga pojedem sa kruhom i lukom dok sam čekala da se tortica speče). Obraz obzirne, maštovite trendi-kuharice spašavaju orasi, sir i trešnje. Iskreno, nekim čudom izgubila sam 365g težine. Uhvatio me strah da sam pobrala neku boleštinu i odmah smislila kaloričnu bombu. Bez brige, nakon ove kulinarske majstorije dobila sam 407g (imam onu elektronsku vagu kaj meri sve i uporno mi laže da mi tijelo ima 80% masti! ) Receptić: U sjeckalici usitnite 100g piškota i 100g oraha. Pomiješajte ih sa žlicom šećera i 60g otopljenog putra. Kalup promjera 21 cm obložite papirom za pečenje, lagano nauljenim i smjesom obložite dno kalupa. Stavite peći u prethodno zagrijanu pe

MUFFINI BEZ GLUTENA, JAJA I LAKTOZE

Slika
Ma, znam, vi naprosto ne možete ni pomisliti da ja mogu u ičemu pretjerati. Ovako, tiha, mirna, samozatajna, uvijek po strani, što bi se reklo, da sam skromna, bila bih savršena. Neki dan, jedna moja poznanica kaže meni da fantaziram. Pa, naravno, moram! To mi je u ovom momentu posao, izvor prihoda. Nije mi baš nekaj simpatična pa joj nisam htjela priznati da poprilično uživam izmišljati. Između ostalog i recepte. Evo jednog koji odgovara pojmu zdrave prehrane, bez glutena, jaja, laktoze, a šećer je zamijenjen medom. Naime, toliko sam pretjerala sa rafiniranim slatkim, nezdravim masnoćama i bakanalijama zašećerenosti da sam morala dovesti u red jelovnik obitelji (poskrivečki sam ipak smazala tri Bajadere, da me deca i muž ne vide). Oni su na prvi spomen "zdravih" muffina frknuli nosom, ali kad su vrući zamirisali kuhinju, nestali su (muffini, mislim) dok si rek'o muffin! 2 dcl mljevenih oraha pomiješajte sa 2 dcl rižinog brašna, žličicom cimeta i žličicom sodabi

JEDNO SJEĆANJE, JEDAN KONCERT I JEDNA TRADICIONALNA SLASTICA, GOJTANI

Slika
Prosinac 1993. . Osijek. Ratni Osijek sa zamračenim ulicama, improvizirano pokrpanim prozorima nalik na one dječje naočale za korekciju vida. Jedno oko naporom gleda u svijet, drugo staklo naočala oblijepljeno smeđim velikim debelim flasterom. Kuće urušene, nekad bile nečiji dom. Fasade dubokih ožiljaka poput kože uništene teškim aknama. U seriji koncerata koji su održavani tih ratnih godina Osijek je došao na red nekako pred Božić. Mali sastav trontao se svim prevoznim sredstvima različitim cestama. Sa vojskom. Bez vojske. Sa UNPROFOROM ili bez Plavih kaciga i “Slastičarskih” kombinezona. Do Osijeka smo putovali vlakom, “gornjom” stranom, preko Koprivnice, uz Dravu. Ranojutarnji vagoni, miris nafte, cigareta, putnici studenti, zatim čudni ljudi pognutih pogleda bez prtljage, rijetko koja snaša u rupcu. Vrijeme zbjega, rat. Stigli smo poslijepodne, u sumrak. Odlazak u hotel, vreli tuš, presvlačenje, instrumenti u ruke, trk na akustičnu probu. Koncert se održavao u Tvrđi, u Muzeju.

Časopis Kvaka: Rozalija Marija Vrcek | Mostarska rosa

Časopis Kvaka objavio je moju priču "Mostarska rosa". Na tome im zahvaljujem. Priča je posvećena osobi koja mi je skinula veo tuge i beznađa za vrijeme posljednjeg rata. Svojom toplinom sakrivenom iza tragedija koje je proživjela u meni je potakla nadu. Bilo bi nepristojno od mene da otkrijem identitet, ime, zvanje. Hvala joj za ljepotu ljudskost i nježnost koju mi je ponovno otkrila na Badnjak 1992. u malom podstanarskom potkrovlju. Časopis Kvaka: Rozalija Marija Vrcek | Mostarska rosa : Tko zna što je “ Mostarska rosa”? Ja znam. Bajka. Priča umotana u mirisni veo snova, obučena u svilene haljine Nepoznatog. Neprepoz...

IVANINA TORTA OD KOKOSA, RIŽINOG BRAŠNA, RUMA I ČOKOLADE

Slika
ro Ivanina torta od kokosa, ruma i čokolade Moja kći obožava kokos u svim varijantama, od gomile mojih recepata ovaj joj je najdraži. Torta je lagana, ne previše slatka, miris ruma se osjeti u tragovima spojen sa okusom kokosa i čokolade. Napravite prvo preljev da se može ohladiti dok vi radite tortu: 100g šećera otopite u 1 dcl ruma, 1 dcl vode i stavite na laganu vatru da se zgusne. U ohlađeni umiješajte sok pola limuna. Tijesto: U posudici otopite na laganoj temperaturi 50g putra, 100g čokolade i 100g šećera. Miksajte dok se ne ohladi. Od 200g kokosovog brašna oduzmite 2 velike žlice koje ćete iskoristiti za posipanje torte. Ostatak sameljite u mlincu za kavu. Dodajte mu 50g rižinog brašna i žličicu praška za pecivo. Dobro promiješajte. U ohlađen i izmiksan putar i čokoladu neprestano miksajući dodavajte 6 žutanjaka. Neka bude pjenasto i kremasto pa dodajte 1dcl ruma. Od 6 bjelanjaka napravite čvrst snijeg i naizmjenično ga dodajte sa smjesom kokosovog brašna u žutanjke m

POSEBNA PRIČA (POSEBAN KRUH BANANA, ORAHA, ČOKOLADE I RIŽINOG BRAŠNA)

Slika
POSEBNA PRIČA Dakle, sjednete na tramvaj i vozite se do okretišta. Onda uskočite u autobus i putujete nekoliko stanica. Nakon što su Vam očistili bubrežne i žučne kamence uslijed rupčaga na cesti, iskrenutih zglobova ruku, bolnih nogu od stajanja i natiskanog kaputa zbog gužve, siđete pred jednim šumarkom. Možete slobodno ostati zbunjeni mirnim lugom tek propupalog mladog drveća. Ptice, Sunce, omamljujući miris  izorane Zemlje i jedan puteljak. Sasvim desno, iza grma lijeske. Tko za njeg’ ne zna nepoznat’ mu je… Skriven i sakriva! Hrabro, ali oprezno zakoračite. Umirite svoj duh dohvaćanja nedohvatljivog, usmjerite svoje korake da budu blagi i odmjereni, ujednačeni. Slušajte očima i gledajte srcem. Utabana staza vodi do šumskog malenog plandišta. Usred Dubrave, okružena voćkama u cvatu stoji kuća. Crvenog krova, bijelih zidova. Ograda zimzelena, živica uredno podrezana. Pažljivo priđite, dvorište čuva pas čupave sijede dlake. Ogroman, slijepog pogledana, naćulenih uspravljenih ušiju

DVOBOJNI KUGLOF TETE INGE

Slika
Moja djeca Ingu zovu "teta", iako im ona nije nikakav rod nego moja prijateljica. Naš odnos je prisan, razlika u godinama nije bitna. Obje smo jedinice, obje smo rasle u sličnim uvjetima građanskog odgoja "omama"i baka. Inge je rođena Sarajka kao i njen suprug, sin direktora Gimnazije još prije onog drugog velikog rata. Igrom slučaja i posla kojim su se bavili, cijeli svoj radni vijek proveli su u inozemstvu noseći štih građanskih salona od Libije do Kine. Inge svoju dugu kosu nosi zamotanu u bujnu punđžu pričvršćenu desecima ukosnica na tjemenu. Diskretno mašminkana, decentnog nakita,odjeće odiše nekim drugim vremenom. Pristojnost, kućni odgoj. Marljivost, poštenje, ali zarazan smijeh i humor koji nikog ne vrijeđa. Slobodu i neposrednost komunikacije daje joj činjenica da nikome ništa nije dužna, da nije kivna ni na koga i uvjerenje da je u životu mnogo toga dosuđeno sudbinom. U Sarajevo se vratila nakon Novog rata u razoreni i opljačkan stan. U grad u ko

PISANJE

Slika
Pisanje nije moj medij izražavanja, ali je uz današnju tehnologiju jednostavno za obaviti. Tastatura tableta zahtijeva 2-3 prsta jedne ruke i tekst je gotov, uređen, poslan. Bez napora svoj uradak možeš podastrti Svijetu, ljudima koji "to" žele pročitati. Komentar, povratni rezultat vidljiv je istog trena kad se netko odluči izreći, poslati zadovoljne, sjetne ili ljutite rečenice. Iza svake od tih napisanih rečenica stoji čovjek koji svojim iskazom govori više o sebi nego o onome što komentira. Mislimo da nas nestvaran svijet interneta štiti a on nas u stvari ogoljuje. Iza pravih ili izmišljenih imena ljudi su od krvi i mesa. Imaju svoje dnevne obaveze, odlaske u trgovinu, na posao, liječniku. Kuhaju, šeçu, jedu i spavaju. Moje i njihove riječi isprepliču se, opaske čitatelja čine "napisano" životnijim, prisutnijim u Svijetu. Priča živi samo u čitanju. Ljepota rečenice, stil, likovi sasvim su nevažni sve do onog momenta kada netko otvori knjigu, link i počinj

ŠTRUDLA OD TREŠANJA

Slika
Baka Međimurka imala je dvije mlađe sestre, Treziku i Reziku. Satima bih se znala smijuljiti sa svojom G. i od njihovih imena svedenih na deminutive raditi pjesmice. Trezika je bila fantastična kuharica, školovana u Beču. O njenim jelima pričale su se legende za koga je sve kuhala i gdje je sve bila. Prilikom redovitih posjeta našem domu,, kuhinja je postajala njezina. Popela bih se na štokrlu pored stola i sa divljenjem promatrala kako kuglu tijesta uspijeva izvući tanko "kak paus pair". "Viš, kroz testo se mora videti čitati! Sam probaj, mirno, polako, točno tak!" Satima iza takve pohvale hodala bih blistava lica uvjeravajući sve oko sebe da sam ja jedina priznata nasljednica Trezike, "kraljice kuhnje!". Trezika je imala osim smisla za kuhanje i pečenje veliko srce prepuno ljubavi za svakog. Doslovno. Pamtim jedan proljetni vikend. Mama dežurna, tata i ja u vrtu. Baka uzbuđeno, bez rupca na glavi doziva "Zet, brzo obleeči balonera, fl