Postovi

Prikazuju se postovi od rujan, 2018

MILA MOJA

Slika
Molim te, ne ljuti se što Ti pišem, molim Te, pročitaj pismo do kraja, molim Te. Jučerašnji razgovor za mene je bilo strašno iskustvo, nikada nikome nisam rekao istovremeno toliko lijepih i ružnih riječi. Ovim pismom dodajem sol i gorčinu, ali moram napisati ono što nisam mogao izgovoriti. Previše smo plakali, previše očaja je to. Znali smo, bili smo spremni od samog početka na uzaludnost naše ljubavi. Ono što nisam mogao ni slutiti je silina osjećaja koju nosim. Ponavljam se ali neka, znaš da nisam krenuo u prijateljstvo s tobom radi jednokratnog, jeftinog provoda. Vrijeme u Tvom društvu hita, šezdeset minuta je toliko kratko. Očarava me Tvoj smijeh, tih, nenametljiv, smiješ se očima. Znaš li to? Tvoja ramena, uzdignuta, uvijek spremna na obranu ideja i stavova zovu me da ih obgrlim, naslonim na sebe, tješim. Previše pažnje, brige poklanjaš drugima a premalo sebi. A toliko toga imaš od sebe dati Svijetu.  Briljantnost Tvog uma je zapanjujuća, znanje ogromno. Nisam Ti nikada

PISMO BOŽANSTVU

Slika
LJUBAVI MOJA Opet ti pišem. U Tvojim mislima ne postojim više, jesam li ikada prebivao u duši, u srcu Tvome? Pitam se to, kopajući upornošću grozničavog tragača zlata, rujući čeličnim teškim alatom u dubini srca. Otvaram tek zaraslu ljekovitu skramu. Odgovora nema. Gluhoća prebiva tamo, s onu stranu ogledala. Kukavica sam. Bijedna, stjerana u kut. Nijemost je moja obrana. Šutnja. Skretanje pogleda. Ja ne mogu koristiti riječi Ljubavi.  Kistovi su moja usta, boje, oblici moje su riječi. Platno, pismo. Ljubav je moja tamna, gusta. Obavija noćnim mirom i sjajem Mjeseca. Strašću postojanosti mijena dana u noć. Pouzdana, prisutna, živi već dugo, gotovo da je vječna. Misliš li da ne pamtim tvoje prve riječi prijekora upućene meni, hrabro, bez ustezanja? Nosila si otvorenost duha, nakit osmjeha. I sada, nakon toliko godina čine te mladom, vječnim djetetom. Neosvojivom. Znao sam, taj sudbinski prvi put kad sam te ugledao, sve moje oružje, sve mudre, prepredene taktike ratnika osvajača pa

PRIČA O DEBORI, JAELI I SLATKOM LIJEKU OD RUŽINIH LATICA I CVJETOVA LAVANDE

Slika
Znate li “Pjesmu Debore i Baraka”? Dio je to Biblije, Starog zavjeta, Knjige o sucima. Priča o Debori, proročici, vođi, sucu Izraela i Jaeli, majci-ratnici dio je matrijarhatne tradicije židovske kulture. Debora znači “pčela”. Bila je supruga Lapitoda, majka, domaćica, jedina žena među sucima izbaviteljima u stalnim obranama plemena Izraela od susjednih naroda. Pjesma kaže: “Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh , ja Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu”. Vladala je, odlučivala pod svojom palmom u gori Efrajimovoj, sa visine nadgledavajući puste pute i brda izraelova uništena dvadesetogodišnjim tlačenjem Kanaanaca pod teškom rukom kralja Jabina. Odmetnuli se sinovi Izraelovi, odmetnuli ponovo i Jahve im nametne kaznu tuđinske tlake. Sjedi Debora pod palmom, ruke joj zaposlila preslica, ovčju meku dlaku u niti pretvara. Oko joj ne miruje, klizi koritom Kišona, potoka, strmih obala a širokog gaza. Pošalje ona Baraku, sinu Abinoamovu, poruku nek’ skupi vojsku od des

PISMO MOJOJ LJUBAVI

Slika
PISMO MOJOJ LJUBAVI Mili, slušam tvoj dah u spokoju noći. Dubok, snovit. Miran. Sretna ga osjećam na svojoj koži. U kojem trenutku čovjek postaje svjestan da nekog voli? Da je zaljubljen? Ne znam. Dogodi se. Sasvim jednostavno postane prisutan osjećaj jedinstvenosti. Prožimanja duša, doticanja nevidljivih ruku u spajanju. Putenost dobija oblik čistoće i nevinosti.  Imam li točan odgovor, matematički precizan zašto te volim? Ne. Nakon toliko godina ni ne pokušavam više sebi objasniti. Tvoja životna radost? Divljenje tvojoj snazi čovjeka i stvaratelja prožetih poštovanjem prema ljudima? Ili toplina riječi i nježnosti dodira.  Možda je presudno ogledalo u tvojim očima u kojem vidim odraz sebe kakvom bih željela biti. Moje misli su bistre, moje ruke mekanije, moje riječi blaže. Uz tebe sam ono što zaista jesam. Poznaješ me bolje od ikog drugog, moje mane, moje strahove, a oni postaju sasvim obični, prihvatljivi i ne traže okajanje. Znaš odgovore na sva moja pitanja prije nego što ih post

DVA PISMA. GORKA, JAKO GORKA...

Slika
Dobar dan, gospođo M. Nisam znala što da kažem u pozdravu, pa pristojno je pozdraviti, kaj ne, a niste mi baš dragi, onako da budem iskrena. Možda vas povredim, ali bolja je istina neg da glumimo prijateljice, kaj ne. Vi me ne poznate ali se nemojte čuditi što vam ja pišem. Danko to nije mogao. Obećava već četri mjeseca da bu vam priznao makar ja mislim da se tu nema što priznati, pa vi njega ne volite a imate i zdrastvenih problema, ne, pa je onda bolje da se nas dve ko žene onak sporazumijemo. Ja Danka jako volim, zaljubila sam se u njega na prvi pogled kad je došao kod nas po neke papire. On veli da ga vi ne cenite previše, ali on ima jako dobro i veliko srce. I puno zna o svemu i obečao mi je da mi bude platio fakultet koji hoču. A to budete vi kao obrazovana žena svatili jer vidim po novinama da se bavite pravima žena. Danko veli da vi znate da je vaša ljubav gotova jer ste i nešto bolesni pa ja mislim da bude vam odmah lakše ako znate na čemu ste s njim Ja mislim da ste vi dost

Miješani jednostavan kruh od bijelog brašna i heljde

Slika
Sasvim jednostavno! Za dvije štruce 29×6 cm: Protvan, namašćen i pobrašnjen 29×17,5 cm 400g bijelog brašna 100g heljdinog brašna Žličica soli Žličica šećera 1 vrećica kvasca u prahu 1 vrećica praška za pecivo Cca 3 dcl tople vode Žlica ulja Pomijšajte dvije vrste brašna sa kvascem, praškom za pecivo, solju i šećerom. U toplu, mlačnu vodu dodajte ulje i polagano sjedinite sa suhom smjesom da dobijete meko, vrlo meko tijesto. Ruke nauljite, podijelite tijesto na dvije štruce, premjestite u protvan, pokrijte čistom krpom i ostavite na toplom da udvostruči obujam. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici cca 45 minuta dok ne porumeni. Ako ne želite hrskavu koricu, gotov kruh pokrikte aluminijskom folijom i tako ga u protvanu ohladite! Dobar tek!