Postovi

Prikazuju se postovi od siječanj, 2019

SNJEŽNI MIRISNI KUGLOF OD JOGURTA SA POPRŽENIM LJEŠNJACIMA

Slika
SNJEŽNI MIRISNI KUGLOF SA LEŠNJACIMA, JOGURTOM I ZAČINIMA                                                                                               (Bez brige, ima i priče).                                                                 Ovo sme Novo leto dočekali v manjem društvu (same Stijena, , Kči, Junior, Pes i zamorca dva) ali to ni značilo da ni bilo bučno.                                                                                                            Mi smo vam blizu Jelačić placa, Zrinjevca i Tomislavca tak da posve besplatno (joj, ak ovo Bandić pročita, bu nam i to naplatil kak i odvoz odeljenog reciklirjanog smeća koje se onda spet pomeša (navodno) da ga zgledi više. I usput, kam pa ve se to reciklirjano smetje reciklirja, v Hrvatskoj il gdi drugde jer rođaki KInezi ga više nečeju?)) moremo uživati v zvukovima bas gitare i ritam sekcije kaj su obično jake glasne, ne sam v svojoj dnevnoj sobi neg i v spavačoj, pa v kuhnji, a bormeš imame i glazbeni užitak v

OPROSTI

Slika
SUMNJA Neku večer, izuzetna književnica i nevjerojatna osoba Julijana Julijana, Matanović na predstavljanju opusa i nove knjige supruga Pavla Pavličića, riječima me potakla da preispitam svoj stav po kojem se u muzikološkoj analizi određenog djela, kritičkom preispitivanju izvedbe ili bilo kakvom stručnom osvrtu na harmonijsku i strukturnu složenost skladbe ne smijemo obazirati na osjećaje za koje znamo sigurno ili čak samo nagađamo da su vladali ili svladali skladatelja ili izvođača. Mislim da sam bila u krivu, dovoljna je bila jedna rečenica gospođe Matanović da shvatim koliko je sterilan, krut i u biti neistinit takav pogled u analizu umjetničkog djela. U svojim raspravama sam poprilično žestoka ako se radi o temama u kojima sam znanstveno potkovana i lako povrijedim čovjeka. Pri tome sam se najviše svađala sa profesorima, ne kolegama. Na žalost, nisam dobila mogućnost reći, napisati "žao mi je, nisam bila u pravu, oprosti, shvatila sam tek sada!". Ovaj pjesmuljak je

UVIJEK

Slika
UVIJEK Kad si me prvi put vidio, sjećaš se moje haljine, jedva isčahurenu iz djetinjstva, znao si. Mojim si se oštrim riječima tiho nečujno smijao u sebi, poticao žeravicu, uživao pod  iskrenjem misli. Znao si. Pratio svaki mi korak u bitkama,  imah svoju snagu, ne trebam te, okupanu mirisom lovora. Znao si. Pružao stotine davanja drugima onako kako ja rekoh, bez mene griješio, slijep bez riječi. Znao si. Cijelo to vrijeme bila je riječ samo o tebi i meni, sami pred Svijetom, u prkos svima, riječ Biblijska. Znao si. Ja znala nisam.

SNIJEG

Slika
O, da, noćna je ura, samo ja i spokoj. Boli nema jer vrijeme je poput rijeke, nosi i ne pita. I brige i radosti sad nove su stare, poznate i pouzdane. Snena sam i spavam već a kroz koprenu sanjam tiha me glazba obavija, čujem tvoj smijeh i čežnju, vidim ti pokret, istinu u oku. I znaš, sad kad te nema, tako si daleko a ja sigurna u onom što me štiti od svega, priznat mogu, vjerovah ti tada: znala sam da me ljubiš. Ne, nije riječ utjehe tebi, možda samo žal otvori, oprosti. Nek snijeg lagano pokrije tajnu našu mi smo je vlasnici, na nju nitko drugi pravo ne posjeduje! I znam da ćeš čitati ove riječi ne ljuti se, ne tuguj, usni mirno. Dozvoli mi moje sjećanje, ovo je samo tiha uspomena povremeno  svojim melemom da cijeli ranu

ODLAZAK

Slika
ODLAZAK Sad mogu napokon reći: boljelo je pakleno na kraju krajeva, rastanak je kad odlaziš. Srce prslo, jasnim tonom, posve kristalno zvuk sakriven osmjehom, da ne primijetiš. Ti opravdanje u mojoj nedoumici nalaziš, ja opet sumnju u tvojoj sebičnosti gledam. Mjesto da hrabrost u vremenu tražiš upornošću optužuješ mene da ljubav ne dam. Sam si rek'o: da kockar jesam, a što nisam, odbacio bih sve da uzmem što želim. Riskirat' ću život, ono po čem jesam, ovo, jedina moja, s tobom da za uvijek dijelim. E, vidiš, ta tvrdnja, nebitna, neprimjetna, sitna rulet i rizik života strasti što stranac je tebi da mi nadljudsku hrabrost koja bješe bitna, bijeg od tebe i ljubavi kartu prevažnu meni. Moraš ipak znati, takvi se cjelovi ne vraćaju više nema jada, srce se cijeli, kamen je s njeg' pao. Gluha je duša za tvoj zov što sumorno diše ni jednom notom vratit' se neću, ma kol'ko me zvao.

VOŽNJA

Slika
VOŽNJA Putujem. Putujemo. Zajedno. Točnom cilju u točno vrijeme. Ali meni je svejedno. Vozi me bilo kamo, il kuda,  vožnja nek traje dugo, najdulje. Volim tvoje ruke gledati, govore o nama kao jednom. Samo nas troje putujemo. Ti, ja i ljubav naša. Volim te, jedini moj.
Slika
SUMNJA Kažeš: "Kako sumnjati možeš u ljubav  koju ti darujem ? Moju dušu svojim dahom dišeš što da na oltaru još žrtvujem?" Ja okrutna nisam, već Amor draži, moje ime u tvom srcu nek piše.. Smrt preko smrti nek ljuveni traži otvori grud, da samo za me diše. Budi hrabar, lud, otjeraj bol, Oči zatvori, Amor nek zareže Usnama ću maknut s rane sol, Imenom ljuvnim da dušu ožeže. Moja će vjera tad biti postojana, od bolnih suza ljubavi potekoh. Nema suma, srcem sam iskovana ne zaboravi: "nek živi", ja to rekoh.

DRAGI NE-MOJ

Slika
DRAGI NE-MOJ! Razumom nije moguće zaliječiti srce. Nema tih riječi kojima bih mogla vratiti radost tvog lica. Moja krivnja je u mojem neznanju. Ti si onaj koji je trebao biti mudriji, iskusniji, oprezniji. U toj igri ne postoji pobjednik ni poraženi.  Nemoj misliti da odlazak nije zahtijevao hrabrost. Kako si krhak... Ostanak bi uništio gotovo sve, jer zbog trenutka spoznaje koliko silno moram disati slobodno, obuzima me stid što ne volim. Tako misliš, a ja kažem, nije istina, samo te ne volim kako bi ti želio. Htjedoh nas zaštiti od nas samih, spriječiti zvuk kristala kad prsne. Nije mi uspjelo nit' jedno nit' drugo. Trebala sam otići puno ranije ili možda, da te barem nisam srela tog svibnja. Nema pozdrava, jer za nas dvoje ne postoji. NE-TVOJA

DOGOVOR

Slika
DOGOVOR Uvijek ćutit dodir, okus usana. Stisak na ramenu, ples vatre i žar očiju. Nikad, ljubim te. Rekoh, ne! Pripadam sebi. Jedinoj. Zar ne čuješ?! Odlazim. Sad. Bljesak noža... Ne, ni u mom mrtvom oku ne možeš vidjeti svoj odraz. Uzalud. Nikad.

LUDILO, MEDNES

Slika
La Folia LUDILO Mukli sat dubine noći spokoj ne donosi oči zaklopljene lik tvoj da zaborave. Gledam bijelu ruku, dotakni me, dahove poveži. Bože, molim Te! Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh, u grču žala ja oprost dobit' samo bih od tebe mog'o. Bijeli ljiljane, ružo opojna, ovij crne ruke moje, prospi dragost tijelom ovim il' radije bježi mahnitošću ljupkost da ne pokosim.

TRI KRALJA

Slika
DOLAZAK GAŠPARA, MELKIORA I BALTAZARA, TRI KRALJA Dobro nam došli mudraci plemeniti u ovaj jednostavni dom gdje Isus je svoj prvi ugledao dan. U konačištu mjesta nema, što bje  bolje  jer skromni pastiri i blage oči Štale čuvaju nam san. Mirisi sveti i sjaj zlatni sad okružuju Dijete, Josipe, istina je, objavljena cijelom što mu se klanja Svijetu, Emanuel naš, Kralj nad Kraljevima bit će, slavite Ga i hvalite, utjelovio se Bog u čovjeku! Bol se u roditeljskom srcu već javlja  djetinjstva jednostavnog On neće upoznati sklad.  Repatica je svijetla pokazala put do Njega ne samo vama! Zvijer Ga prepozna, kud ćemo sad?

USPAVANKA EMANUELU

Slika
USPAVANKA Milo moje djetešce, zaklopi radoznale oči svoje. Nebeskom danu kraj se bliži, maslina stara, skut nam poklanja da zaklon nam bude. Gledaš me, majčicu svoju, tražiš mekoću dragost glasa Josipovog. Usni mirno, snivaj zvijezde i janjad i potok što žubor vode nosi. Spavaj mileni moj, radost zdravlja nek krasi te. Obiljem veselja dani da ti prolaze. Josipe, dođi, uzmi ga, pogledaj nježnost sitnih usnulih obraza. O poročanstvu i Riječi šutimo, zar ne? Blagoslov je Dijete ovo u povojima nama dano. Ljubimo ga, milujmo, Gospodin će sam s Emanuelom odluku donijeti jednom. Još uvijek je samo naš makar bio Krist. Nek spi u roditeljskom spokoju.

ROĐENJE, GLORIA!

Slika
ROĐENJE Gloria! Rodilo se djetešce Krist u toplini štale jer nigdje sobe za njeg nije bilo. Otkrivenje Živog vidješe onaj u čiju ljubav majka nije sumnjala. Pomoć rođenju dao je jedini dostojan Marije i Emanuela. U siromaštvu, grijan tijelima domaćeg blaga, utjelovio se Bog u čovjeku. Ne u zlatu, svili, dragom kamenju i klicanju dvorjana. Zrak bješe prožet mirisima prirode i jednostavnosti. Bez skupocjenih opoja. Pojavila se nada i vjera da će Ljubav, Utjeha i Radost utjelovljena u Ljudskom postati bliska svakome od nas. Sretan Božić.

PUTOVANJE U BETLEHEM

Slika
PUTOVANJE U BETLEHEM, MOJ ZARUČNIK I JA Josip sporo vodi blago i milo magare na kojem sjedim, kamenom cestom pazeći ga svake neravnine. Ljuljam se lagano uspavljujući nemir. Još dan putovanja. Zabrinutost se ogledava u Josipovim rukama kojima nosi dragocjeni teret svojeg života na ležaj, dodaje vrč vode. Ognjište topline uredi kamenjem, nasloni me na svoje grudi i nutka hranom. “Uzmi pogače i smokava, moraš biti jaka!” Nisam gladna, nestrpljiva sam. I Dijete. Želi van, prodisati svojim dahom, vidjeti vlastitim očima. Sutra. Osjećam. Dlanovi mi leže na oblini trbuha, Emanuel kretnjama mijenja mu oblik. Josip je onog dana, prije pola godine, kad se vratih iz Elizabetinog doma, rekao: “Ti si kalež života, čudo koje ni jedno muško biće nije iskusilo. Zbog ljubavi prema Tebi i svemu Tvome u Tebi što je zbog Tebe i moje, Zakon Staraca neću poštovati. Gabrijel mi izreče blagoslov Božji nakon toga. Moja je vjera kao i ljubav prema Tebi i Djetetu, velika i bez sumnje.” Srce usamljene r

ODLAZAK

Slika
ODLAZAK Rekao je da sam patetična. Dostojanstven um ne priznaje pretjerivanje koje je u svakom slučaju patetično. Kazao je "to je trivijalno!" Moj ukus nije sa uzvišenog Parnasa intelektualan već onaj običan, plamteć i vruć. Prizeman, životan. Uvijek težak, traži vatru otvorenosti na kojoj se može i sagorjeti. Ja se nikada ne svađam sa Ljubavima. Samo odem, bez pozdrava,  bijegom koji omogućava da ne osjetim prazninu. I nisam poput Lotove žene, ne okrećem se. Ono što ostavljam ne može me vratiti. Jer uvijek sumnjam u iskrenost boli jednog cinika. Ma koliko bila uvjerljiva.

CASANOVA, PRIJATELJU MOJ

Slika
CASANOVA, PRIJATELJU MOJ! Znam da se nećeš čuditi što Ti pišem. Uspjela sam Te iznenaditi samo jednom. Sasvim sam slučajno saznala na premijeri "Don Giovannia" u Pragu, još 1787. u listopadu, od samog maestra Mozarta da si živ (za čudo) i da radiš okružen knjigama, točno onako kako si želio. Bilo je još uvijek previše rano da Ti se javim. Oprostila sam Ti onu svinjariju koju si proširio u nemoći i bijesu. Moja dobrodušnost i hladnokrvnost prema traču da si me imao, a što je naravno bila laž, dokazala je moju nevinost, što je bila, kao što znaš, istina. Objeda čak nije naštetila mom dobrom glasu, naprotiv, nagli i srdit Tvoj odlazak iz Venecije nadjenuo mi je nadimak "Neosvojiva". Mogla sam birati i jesam. Gledam li u natrag svoj život, nemam pravo ni razlog za žalbu. Moj je suprug bio samo jednostavno malo preljubomoran, nešto sitno nesiguran. Najveći problem predstavljale su moje knjige. One su bile neprijatelji. Ali, moram mu priznati, i dječak i djevojčic

DRAGA MOJA

Slika
DRAGA MOJA! Nije me stid priznati koliko se osjećam slobodan što te više ne volim. Izlazim na podij, uzimam instrument u ruke. Uranjam u svijet bez osobne ljutnje, boli. Ne tražim te, ne osluškujem tvoj dah u dahu dvorane. Melodija svojom niti nosi misli moje i onih koji me čuju. Plaho ili blago. Pokajnički ili razuzdano. Tako je jednostavno reći "Ne volim te", osjećati um nezapnut tvojim glasom. Divno je ne imati te pored sebe uobličenu rečenicama. Osmjehivati se bez jeke tvojeg smijeha. Radosnog, umilnog. Zazivajućeg. Nevinog. Ipak, budem li posve iskren, zašto još uvijek vidim tvoju siluetu u mraku prostora? Što radi utisnuti trag tvojeg dodira na desnom ramenu moje ruke ? Hoću li se ikada prestati mučiti poput Sizifa svaki dan ponavljajući "Ne volim tebe ni tebe u sebi" ? I čemu me, na kraju svih krajeva, muči činjenica da je to tebi možda posve svejedno? ONAJ KOJI ŽELI ZABORAVITI

RAZGOVOR

Slika
RAZGOVOR Zora je zimna. Drhturim pored prozora. Utipkavam broj. "Halo, Ja?" onako sneno, ispremiješani pitanje i nada. Odgovaram "Dobro jutro Ti, Ja ovdje!" Uživam slušajući kako se mijenja Tvoj dah. Glasniji, ubrzava. Čujem Ti ritam srca. Šumom oblijeva moje uho prije riječi. Lijeno, mazno dobacuješ: "Dobro jutro, kako si, što radiš?" Smijem se. Hihotom. Nježno. Ili samo izdignem kut usana, duboko, tamno. "Zovem Tebe! A Ti, gdje si?" I onda nestajemo, odlazimo poput urotnika. U našu topliju stvarnost.

DRAGI MOJ, NEJEDINI

Slika
DRAGI MOJ, NEJEDINI Uporan si, očekivano. Tvoja tvrdnja, moje ignoriranje. Moja pitanja, tvoja gluhost. Reci mi, traje li naša ljubav toliko dugo jer ostavljamo naum samo u mislima i riječima? Nije li se Amor poigrao nama pa pretvorio usud u Sizifov? Koji put poželim da ljubav nam je sagorjela brzo, žestoko u jednoj erupciji Vezuva. I mi bismo imali kraj. Možda.

DIJETE APOLONA

Slika
DIJETE BOGOVA Iz Apolonovog bljeska srođenog s morem izlazi ljuvna Serenissima. Sva milna i nesvjesna, blještavilom zasljepljuje, nije od ovoga vremena. Što drugo neg da zauvijek strasti vabi "Presvijetla" pojavom zamamna. Ljuveni žrtvom postat žele,ona se smješka, koprenom Nedirnute štićena. Nitko se drznut ne usudi reći "Bješe mojom", svjedoka nema, pozva ih Had. Apolon prelijep posljednju riječ tu ima, ona nikad ljuvnu ne utaži glad. Kad Bozi te stvore, blago si zlatno, al' ljubav je njihova sjajna laž. O, da, Apolon ljubi sebično, do boli, slobodnom može postat tek mrtva draž. Antonio Vivaldi bio je zaljubljen u svoj grad, njegovu svjetlost, blještavilo Jadrana. Svoje najljepše arije, opere, djela pisao je za Veneciju. Možemo samo sumnjati da li ga je i koliko svećenička odora štitila od patnji zemaljskih ljubavi. Poslušajte zvuk violine. Suptilno puten, vabljiv. Istovremeno vrlo diskretan, nježan i pažljiv. Uživajte, laka Vam noć.

ODBIJENI APOLON

Slika
ODBIJENI APOLON "Još nikad ne vidjeh tako lijepo lice." Izusti on hrabro, okružen satirima, svirajućih frula raspojasanog zvuka, muzama lepršavih svilenih halja, zabrinutih, usplahirenih obraza. Tko je sad ovo, odakle je došla? Smjelo i pravo u oči mu gleda! On, božanstvo što unutrašnjost ljudskog uljepšano stihom i notom slavi zar pred tom pojavom, gotovo djetinjom iskrenost baca? Nit' bisera, nit' zlata, ures joj svijetlu kosu ne pokriva nježan vrat sakriven bijelim ovratnikom čvrstu volju kazuje. I stoji pred njim, papir pruža, "Potpišite, molim, ime svoje, ne stojim satima primat' riječi lažne, glazba je vaša divna al' treba mi dokaz uvjerit profesore moje da bjeh ovdje!" Nasta muk, neugodan tajac, zar se Apolonu tako štovanje nudi? Zastane kamarila Parnasa na trenutak da užitak u munjama nađe. Kad ono, Apolon olovku uze, list potpiše. Bez riječi pruži ga. "Hvala, i zbogom, čast mi je bila!" djevojče ozbiljno izlaz