Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2019

HRABROST

Slika
HRABROST Ne tako davno, ne bih vjerovala ni razumjela. Koji put, možda samo jednom, ljubav toliko velika traje da zaboraviš svoju radost ne bi li Ona, koja Tvoj život čini i jest, dohvatila vlastite zvijezde. Umreš u sebi, živiš Njene riječi, sjećanja. Nikada više ne ponoviš  ono što drugi Ljubavlju imenuju. E., hvala za fotografiju.

ČRNI VAFLI

Slika
CRNI VAFLI Kaj da vam pričam, se več znate, v teškim vremenima je jahke teške davati savete bilo kakve vrste bilo kak lajfkoučerica, bilo kak frendica. Ja sam vam najbolji primer. Kak frendici objasniti i skrenuti pažnju da joj je dragi nevjerni? Pustite ve američke filmove i psihologiju. Nikak. Ja sem to pokušala suptilno, ono “i di ste jučer ti i x bili, v kojem kinu? A niste opče bili v kinu, pa ja sem ga vidla na “Strogo kontroliranim vlakovima” pri zahodima! Kak, kaj sam ja delala tam? Pa bila sam z E (frendica) na projekciji! Kaj? Kome buš rekla da si tu i tam koju pripalim, zakaj (imam astmu i stvarno Stijena odma dobi visoki tlak ak “mirišim” po dimu, lahkše bi mu bilo valjda podnesti da hodam na kavu z onim zgodnim violinistom Geretom ili onim čarobnim mandolinistom neg me videti z cigaretom)?” Tak da sam opče odustala mešati se v takve stvari, na kraju ja uvek ostanem kriva, opče ne kužim kak mi se to navek događa, valjda zato kaj sam plavuša kaj odma asocira da i

ŠTO LJUBAV NIJE

Slika
ŠTO LJUBAV NIJE Ne  mogu li nazvati te bilo kada da govorim o sreći ili tuzi svojoj, našoj, tuđoj, to nije ljubav već pličina oštrih zuba početak mutnog. Od koje se odlazi ne žaleći. Ne mogu li vidjeti te kad’ poželim, gledati istinu riječi tvoje, naše, to nije ljubav neg’ lažljiva zamka sitnog kockara. Rulet vrti sam, svojom igrom bez milosti.

PERO

Slika
PERO (svaka sličnost sa stvarnim osobama nenamjerna je i slučajna, događaj je izmišljen, kao i lik i njegovo ime) Ja znam da je Vami jahke teške u opče poverovati da bi tak osobita osoba i genijalna lajfkoučerica kak sem to ja, RMV, mogla mati nekve probleme, a kam one ljubavne. No, i ja sem sam človek, kod mene funkcionirja, “kaj sem glasnejša, to me više strah”, a naročito imem fobije od svih vrsti šaltera, biljegov, formularjev, telefonskih brojeva koji me šalju na još tipkov pa se niko z nikim nemre razmeti kaj ko oče, pa sem tak jemput osobno i personalno dospela v razgovor i z šefom svih šefova. De facto sam sam trebala frendicu kaj dela v protokolu tam gore a kak se meni tu i tam dogodi da mesto da zbrišem “lanac opče sreče” ja ga pošlem sim ili skoro sim kontaktima (a sam vam se ispričala, još jemput, pardon), tak mi se i dogodi obrnuta situacija, mesto da nazovem, ja pobrišem kontakta i tak sam ja zvala tam kam jesam i čak sam se jahke lepe pospominala z onim gore do

ODGOVOR

Ja ne govori mnogo riječima uvijek što nosim u sebi. Čitam tvoje pisano, suze tiho nalaze put moje muklosti. Milena, uzimam ti ruke u svoje, ožiljke nečujno ljubim. Suština blaženstva stapa me uz Tebe, misli naše.

BOL

Slika
Samo ja znam bol što me razapinje na križu šutnje. Ima li krivih za Golgotu moju što ju svjesno izabrah? Juda, Pilat istovremeno sam sebi jesam, duša mi novčića ne vrijedi. Njene ruke ljubim, dok u istini mučnoj grle nemoje lice. Kud mi je bježat' skrit' u pustinju stvarnosti svjestan? O, Bože, oprosti mi svetogrđe, prolazim živ dolinom Smrti. Bez utjehe razuma vjere il' Anđela sasvim sam, ogoljen.

ŽEĐ

Slika
ŽEĐ Kao dijete si što ne shvaća odrasle. Time opija ljepota tvoja, nevinost duše. Bez daha slomljen riječima, nehajno rečeno bez namjere il' misli, "volim te". Kojim načinom objasniti Srcu svem otvorenom, hrabro znatiželjnom? Ljubav nisam čuo, razgovarao. Živio. Sada, ushićen, osjećam stvarnost. No, kako znam da volim Tebe od Tebe same što jesi il' samo stari cinik ponovno ruje grudi dokazujuć tek odraz u ogledalu povjerenog mi lica? Silno se bojim Tvoje ljubavi nisam dostojan. Što ćeš možda jednom dokučit'. Ne zaimam izvor. Žeđam kraj vode žive, toka besmrća. Umirem nemoćan u spoznaji Tvojoj jer strepnju vidiš nježnošću mudraca.

MOĆI

MOĆI Kada bih mogao nekako svaku riječ svoju skupiti koju ti kazah jednostavno, slučajno, onako usput... Pogledom obuhvatnim, tek ovlaš u mnoštvu lice približiti tvoje uz moje kada bih mogao ponovno, od istine riječi milnih što bi ih čula sjećanja, snagom srca žalnog oči vidjele bi u vrijeme koje stvorio samo za nas dvoje jesam, hrabro i ludo da volim te. Kada bih mogao.

TOUŽALKA ADAMA I EVE

TOUŽALKA SVEOBUHVATNA ADAMA I EVE (POUČNA MALE  OSBETOJLUBIVA) Bilo je tak se lijepe i krasne na sakom grmu voće kak grozdje slasne. Gledel sem ja tu Evu svoju peva, pleše, mam glasom vugne kmicu moju. Ni Japa ni imal protiv tog nikak kak got bilo, kolko zmislim se, stvoril nas je jednak. A kaj sem zahačil od sega? Bil sem gladen, I Eva, prazni želoudec kriv je tega. Kome bi sam na pamet palo da bu se zlo pri gladi odma porinuti znalo. Kača je na Evu pervu naletila (mogel sem jaz to biti) jabolku razdora kiselu pružila. Postalo nam odma je sumnjivo od kiseline kak ocat mam se zgledelo dobre vidljivo. Smokva bla rasla pri mestu tome bilo nas sram, golih, listje vel'ko "ono" je skrilo, bome! Je, sam Japa dobre to skužil zgrešili jesmo, jake oštro, srdito nas naružil. Sme morali vun iz Raja na brzak no, z druge strane je človeku de facto dal Japa znak. Moreš bit gladni, dosadu meti al dobre pripaziti od koga, gdi, kad saznanje zet

MOJRE

ODLUKA MOJRE, UTORAK Bijesom duše izazivaš bogove objesne zaigrane sobom,nama? Suzama? Laheza okrutna, pogled zamrzne šutnjom nedirljiva, daleka. Misliš, srdžba bol odgovor su, ključ otvarajuć dveri skrivenih. Mili, strpljivost nikad ne bješe vrlinom tvojom. Čekaj, doći će.

OSVETA PESA

OSVETA PESA (PONDELEK) Se kaj je v opisu dolne priče sam se Pesa i Stijene tiče. V te odnose se ne mešam od živcov mam ja spešam. Gle, daj budimo ozbilni, kaj ti nis' jel v korizmi? Tak diši taj dobri komad i ja bi se malo osladil rad. V tanjuru je kruh i špek od sega mi raste tek. Na tacni lijepe poslagano sam čeka biti popapano. Da stvar još gorša tek bu, blizu je meni, na tvom trbuhu. Dok pulitiku glediš i slušaš v kompi klope se ne nerviraš. A ja siroti, na mukah jadan se to čemerni trpim gladan. Tajna ni da bi ja i mrkvu volil al' mali špek nikom ni škodil. Ak mi neš male tega odma dal se bum ti tajne ve Njoj izlajal. Pokazal bum, na reč časnu moju di i kak skrivaš čokoladu svoju.

Što i kako sam dokazala partenogenezu

ŠTO I KAKO JE DOKAZANA PARTENOGENEZA Vi sigurno pitate sumnjom začuđeno, jel’ me zahvatilo osjećanje religiozno? Nakon sveg što proživjeh ovih dana, možda su mi i bijeli oblaci k’o Mana! Bezbrižni budite bez brige ikakve samo informacije otkrih svakakve. Izraz ako nije jasan slučajem kojim, internet tu je, objasnit’ se sama bojim. Nakon iskustva mojeg dosta neugodnog, (Fb je komentar napravio zašperanog) sad dobro moram autocenzurom paziti kako ću se i što, čemu, kome izraziti. Partenogeneza što je kad provjerite u verse se ove povjerenjem uvalite. Jer de facto mikroskope nismo uzeli da skopčamo što se tim načinom dijeli. Još od onog doba dalekog, pradavnog Göbekli Tepe starosti deset tisućljetnog dokaz je ogromni, kameni sagrađeni da je građevinar morao biti organizirani. Makar uz pomoć kosti, štapa il’ kamena izgrađen je, naravno pod okom zakona. Koliko materijala, ljudi voditi i hraniti drugi su rekli “ok” il’ će nešto zabraniti. Već sigurno na što sm

Zavodnik, jedini, savršeni. Posvećeno LUCIJU Izoldinom

Hvala, Izolda Semera PETAK, ZAVODNIK (POSVEĆENO LUCIJU) Oh, ta zavodljiva Luna koja svjetlost baca zove me daljina, i ljubavni dah. Čeka me već gomila ustreptalih srdaca. Mogu i u žitu, ja lovac sam istinski, pravi. Važno je, naime tajnu znati: kad da srce srcu točnu riječ gdje  da stavi. Ali, nemojte mene  odmah ružno gledat' imam nešto od Casanove, nije da se hvalim, one  žele mi se predat'. I borit' se moram s konkurentima ljutim, jer gospođe me ljube . A pretendenti! Specijalno mrzim dohvatit' se sa "žutim". Istina je, kad moje svijetle oči mrakom zavladaju (selom, pa ne valjda doma) sve cure od strasti u nesvijest padaju. Molim Vas, ružit' sad trebate prestati! Pa ja sam mačak (crno-smeđi) Vaše negodovanje može odmah nestati. Zovem se Luci i Kralj sam strastveni  potočnog gaza! No, moja gazdarica odmah će reći: "Što taj mijauče, on je u stvari samo jedna velika maza." Glazbeni komentar je poznati Rossinijev d

Kak preživeti "postani student. Hr"

PETAK, KAK PREŽIVETI, KO RODITELJ UPISIVANJE U “POSTANI STUDENT.HR”, ILI KAK SMO PROSLAVILI VALENTINOVO A, kaj da vam pričam…I mi, lajfkoučeri sme sam ljudi, i nas tu i tam zanese, ponese, obuhvati strast, nerazumnost i još koje kaj. Se je tak lijepe počelo, Dete zna kaj oče i kaj neče, i to več douge vrijeme, mamo nekvog iskustva od prejšnjeg leta, raska je navek (na časnu reč, i v pol noči ak treba, pa ja sam mama “kontrol frik”) tu da pomogne, znači se je kak treba biti. Na roditeljskom me Dete još frkne skup sa sobom v pervi red, potlem se se ispominamo z isto vrednom i pažljivom, iskusnom koordinatoricom mature i sam smo čekali kad buju se otprle prijave. Ja vam se kunem na kaj got očete, Dete je same krenulo, Stijena je rekel, “pusti Dete na miru, kaj ih non-stop kontrolirjaš, zapri se v sobu i jednoruko piši nekej, bilo kaj…”. No, pri pervem pokušaju ni bilo uspeha, a ni pri stotom. Gospođa koordinatorica je na se bila obaveštena na vreme, moramo biti strpljivi. Pa, ja i

Alegorija, poučna

NEDJELJA, NEŠTO POUČNO (POLITIČKA ALEGORIJA POVODOM PRIGODNE OBLJETNICE) Basnu znate, koju je navodno Ezop napisao, o škorpionu i žabici što ga spasit' htjede, a on je  (umrijevši pri tom sam  također) njoj život ružnim otrovom isisao.  ŽABA I ŠKORPION Stao škorpion, gleda jezero veliko, kraj njeg' žaba krekeće mirno. Žalac misli "Druga je obala daleko, do nje ne mogu ni mučeć' se silno". Lukav on zovne "Žabice zelenice, spretna si, mudra, odlično se krećeš! Svrni na me' svoje divne okice, jel' plivaš kao što ljupko krekećeš?" "Kre, kre! Zašto mene to pitaš? Škorpion otrovom bode, reče ne'ko. Sigurno želiš nešto i cimaš, ha, 'oćeš na drugu obalu, preko?" "O, divna, dobra dušice, to je jasno! Molim, divim se glatkim leđima tvojim, na njima, mi slagat' ćemo se krasno! Trovat' neću, pa igr'o bih se i životom svojim!" Žabica povjeruje, laskavca sebi na tijelo djene. A on (uteć'

Sasvim jednostavno

Moja dobra prijateljica, akademska slikarica Ingrid Runtić, dozvolila mi je da ovu divnu sliku iskoristim kao ilustraciju. Hvala! UTORAK, SASVIM JEDNOSTAVNO Slučajno danas, stojim uz Tebe, nešto objašnjavaš meni. Gledaš u knjigu, smiješiš se. Ja ne znam koja je knjiga, zašto Ti je osmjeh blag. Rukom mi obuhvaćaš struk, ovlaš.  Osjenčan mladim Suncem. Zrcalim se u sitnim borama čela, očiju, nosa, usana. Smijalicama. Koprenom nježnosti dišemo uhvaćeni trenutkom koji je vječan. Svijet i vrijeme zadržavaju dah ne uznemiravajuć stvaranje opetovano života i Svemira. Sasvim jednostavno, tvoja sam, moj si iako pripadamo sebi i nama. Istovremeno.

Okrutnost

SRIJEDA, OKRUTNOST Priču, film "Opasne veze " znate: situirani, viškom dosadnog vremena, prazninu sebe životom drugih krate. U paklenoj igri dvoje il' troje čak i četvrti i peti dobro dođe. Nije nikom' ni bitno žrtva tko je. Važno je jedno, riječ je o zabavi i moći. Plijen što je draži, vrijedniji, zubi zvijeri slađe će zagrist' doći. Zar mislite danas da više nema toga? O, u kakvoj zabludi jeste, Narcis strah nema od vraga ni Boga. Potežu s užitkom konce nevidljivih niti ostali zaljubljeno plešu po njihovoj volji. A ono od čega sami bježe, za njima hiti, prvi gubi med igračima u igri najbolji. Onaj što stalno vapi da sestre traži i bez njih ne nalazi mira. A žrtvuje ih, odbacuje redom zbog novog versa i vlastitog hira. Glazba u komentarima je prvih nekoliko taktova Koncerta za 4 čembala, J. S. Bacha, BWV 1065.

Proljetna

ČETVRTAK, PROLJETNO (Prerano, ali uživajte!) Mjesecom oblim Noć vlada, nasmiješen i velik, pun je, zove! Pitomi svježi park usred grada mjesto je prestrašne priče ove. U grmlju, blizini, čuje se šuš, papučasto kretanje, tajanstveno. "Netko ide, mir, budite kuš!" miš utihuje društvo strastveno. Miševi imaju pir u deblu starom, salama nečija, sir, ostaci kruha. Zahvalnost je nužna tim darom, veseljaci slave u društvu buha. I sad, od jednom moraju prestati, jel' se to gladni mačak pojavljuje? Jadni maleni ne mogu ni slutiti da vjetar južni proljeće najavljuje.

Jednostavna ljubav

SUBOTA, JEDNOM Kako bješe jednostavno voljeti te. Bez suvišnih pitanja, samo tako očima, mislima. Riječi su bile koji put neoprezne, povremeno melem. Radost mi tvoja nedostaje, onako, ponekad. Narcisa, ogledavah se u tebi. Isušeno Kristalno jezero. I tako je najbolje.

Kak i zakaj pišem kak dnevnik

KAK I ZAKAJ OBJAVLJUJEM  VERSE I OSTALO KO DNEVNIK (Po istini, htela sem nekej zahvaliti Julijani Matanović pa sem ovak iskoristila priliku) Sigurno ste skoužili da v poslednje vreme za saki den v tjednu nekej napišem ili me Facebook podseti da sem prošlo leto v to vreme nekej napisala pa sam prehitim tekst. Nekak ispadne kak da vodim dnenik, a u stvari opče mi to ni bila namjera jer zapisi do duše neki pout imaju veze z menom i dogajanima oko mene, ali mi se činilo da je nekvi red v objavljivanju na Fb koji je uvela Julijana Julijana, po dnevima, spameten pa kak mi se to dopada, dala mi je inspiraciju i jaz sem preuzela njen sistem. Dole niže je tekst kaj sem o njoj napisala i nije slučajno da sem namjerno kazala za nju da je "pisac", je, v muškome rodu. Naime, grozno mi je antipatično neka zanimanja razvrstavljati po tome ali je neko žensko, muško ili danes, nekej treće (osim morti v sportu iak ni tam nisem više sigurna da podjela vredi). Dobri radnik, pa bil on znan

Dan velike odluke

NEDELJA, DAN VELIKE ODLUKE! Nakon kaj sem si douge premišljala, iak sem dobila Vašu podršku, odluka je pala, da ne velim bačena kak ona kocka u vezi vlasti, (a ju je hitil, pardon jel to rekel Cezar prije Rubikona (ponavljam, ja sem Šuvarov maturant)?). Odlučila sem se kandidirjati za dve političke funkcije, pa, koja projde, projde, a morti i v jenoj osobi objedinim te dve kaj bi odma doneslo uštedu v državni proračun. Pervo da vas odma upozorim, nem osnivala stranku jer bum se kak “neovisna” sima dopala, a i sram bi me bilo ak bi mi članovi bili sam “ja” i niko više jer se Stijena ne slaže z mojom političkom platformom, a i deca su mi odgajana da se vole propitivati i v se sumnjati (to sem ja kriva jer su me vlovili kak im v bolonjez ribam mrkvicu kad su bili mali, a koju nisu voleli, pa mi od onda ništ ne verjuju). Znači, od stranke ništ, ali ideje su mi perefektne, kak je to govorila isto kak i “travmaj”, suseda moje bakice. A i volila je reč “flizura” i nem vam ve povedala kaj

PESJA ŽALOPOJKA broj. 2

PONDELEK, SLUŠANJE ROZE, NJEZINE POEZIJE I PROZE Glejte, nije da ja svoju dragu Rozi ne volim, poštuvam, sledim uvek! Ona sam nježno zapovedi: "k nozi" ja ju posluhnem kak da sam človek. Pa ko se njoj veseli od mene više kad čujem da dolazi po štengama? Još drugi me i špotaju "daj budi tiše!" Kak, ak ni dimo, sam ko pod galgama. More delati kak i kaj oče z mene ali me v zbilji jahke štiti i pazi. Morem reči, boljša je i od Stijene koji me po želji klopom futra i mazi. No, kak ni jena ljubav savršena nije, nikak joj nemrem lajanjem objasniti da me slušanje njenih versa vubije, a od proze moram se i onesvestiti. Se splaši i stane mam onda na kratko, (meni ju dojde žal, niko joj to ne sluša), se verse pusti, zeme me, frflja slatko kak da ne zna da se v muki ljubav kuša! Ps. Fotka ni lažna, Ja recitirjam, Pes jedini ne pobegne pa z menom oče i cilj je naš, Parnas. Sam ga spanje od poezije dosegne (flasteri su radi Fb cenzure danas). Lij

Molitva

Hvala Toni Matošin za preporuku odlične glazbe. SRIJEDA, MOLITVA Ja sam! Možeš li me čuti  u oblaku glasova koji Te zaplahuju cijelog  Vremena? Izdvojiti moju riječ, kako su mene učili da radiš, slušaš bdijenjem Svemirskim? Uz mene si, gledam, vidim stope Tvoje. I točno kako je istina: nosiš moj teret. Snaga je u Riječima, koje u nama kliju životom daju Život od sada i u vijeke vjekova. Svrni pogled na me neznatnu, nebitnu i štiti, ljubi Jedine mi u duši, očima mojim. Molim Te.

ČETVRTAK, ošlo u drugom smjeru

ČETVRTAK, MUDROVANJE (htjedoh nešto ljubavno, a o'šlo u sasvim drugom smjeru) Ovo je doba još uvijek snijega. Nedostaje mi. Svojom spuštajućom koprenom upija zvukove. Šum prometa, nervozu vozača, čujem pahulje. Mirnoća Svemira udaljenog obuhvaća sve. Savršenom nevinošću bjeline skrivena rugoba igara hladnokrvnih lažnih, moćnih obećanja. Bez snježnog plašta, scenografije sve je vidljivije. Bolnije možda, spoznaja užasava, težak porod istine. Sunce rađa, baca pupoljke nade, i sramežljivo klijanje. Nikada nije kasno dobro odabrati! Govorila je moja baka, sićušna, hrabra, gotovo uvijek u pravu.

PETAK ljubavna

PETAK, LJUBAVNA Dogodi se, ne kažem rijetko, Ljubav, onako, kao zauvijek. Prvi pogled, međusoban, duboko i jasan do duše kraja. Tijelom, ili bez dodira, svjesnost razumijevanja, rađanja svega i svih. Mane postanu mila prednost vrline očaravaju, bolnost manja u dvoje. Tada shvatiš da zaista nikada više zaista nećeš moći nikog drugog ljubit'.

SUBOTA

SUBOTA,  DOBRO NAM DOŠLA! (danes brez politike i ljubavnoga) Komotno buđenje bez vekerice , diši kava, pekmez i Pes mi furt pokuša obliznuti lice! Kaj sve treba donesti, kupiti? Stijena brižno pita, sakaj, si oče nekej izmamiti. Mleko bezlaktozno, talijanac domaćeg čipsa meseka (niko ni vegetarijanac). Ipak, nekak se poriluk progural z krumpirom Junior bu danas ručak kuhal. Tak je subotnji mir nas cure zakvačil sam, ve bu žustro Pes nas po Zrinjevcu navlačil! No, I to se strplivo da pretrpeti, danes ni posla sam se potlem lepe odmarati. Subota je meni (dobre da ne kiši) od nedjelje boljša, ova več male po pondelku miriši. Sima Vam ugodan dan želim! Nek saki veli: Pak i ja bum se denes proveselil.

Pobjednik jesi

POBJEDNIK JESI Što srce vodi ljubavi preskačući prepreke pogled oka sunčani, ruke jel mekše, meke? Bjelina kože snijega što jednost ne voli neg' visine brijega traži, drugost moli. Ja, neznalica, odgovor? Zašto pitanje tražiti mene, koju mrvi razbor svak' pa i kako ljubiti? Priznanje moje ćeš dobiti: ja uvijek voljeh te i volim. Pobjedom ćeš me izgubiti usnama tih riječi odlazim. Tvoja ljubav ne ljubi ni godi misliš, ne mogu žar izbjeći. Stežeš krila, dahu mi, slobodi, pobjedniku moram pobjeći. Pusti me daleko visinom letjeti, možda se jednom odlučim vratiti.

Daljinom rečeno

DALJINOM REČENO Slušam ti riječi umora, odgovora nemam dodiruju me iznenada. Odjek je njihov u meni poput jeke, Eho, sigurnom daljinom blizak. I znane su, poput prvih prijatelja djetinjstva što iznenade ponovljene. Kao da se nešto promijeni istinom rečenom znanjem ili sljepoćom? Ništa. Znaš li da je "za uvijek " dugo vrijeme Svemirsko, nepokretno? Nisam obazriva, a trebala sam znati, pahuljama bol strašnu se zadati može. Svojim štitom skrita, (sigurnim) na kraju krajeva, kriva sam jer mio si a ja jača. Nije potrebno reći prešućeno, kad kazano je davno samo tek sad naučih slušati. Čuvaj me srcem, duboko i tajno, ne reci nikad nikome. Samo nas nek znano grije i miluje.

Trgovačka, aktualna

TRGOVAČKA, POSTPOST MODERNA, REVOLUCIONARNA Ovu sam zmislila, ne čula, nigde pri nami prisluhnula! To se tam dogaja od nas dajlše  pri nami je se to puno lajše. Uš'o ne'ko u dućan, nije rek'o "Dobar dan". Mis'o njemu jasna nije što se dobrog tamo krije? Zbunjen osta', stoji sam ne kaže mu i'ko "'Odi van!" Sve kud vidi, puno svega, jel' bi uz'o, muči njega. Prišla ipak mlada dama, umro jadan on od srama. "Uzmi, ništa nije sad za vratit' ne pitamo jel' ti hoćeš platit! Nek' je samo milijun kuna zato  neće puknut buna. Još i damo kredit smjeli, on se jasno i nam' dijeli. No, za hljeb, hranu il' Vegetu u zatvoru ćeš platit štetu!" Ps. Vegetu ve morete po celome Svetu najti, čak i v Venecueli a pesma ni sva na kajkavskom, se nis' reči mogla zmisliti...a kune su sam zate da rima štima.

TUŽAN VALCER

TUŽAN VALCER (SIBELIUS, VALCE TRISTE) Čula sam priču, možda ju ne bih smjela reći, ali imena vam znana nisu pa moj grijeh nije nit' velik nit' veći. Čovjeku kojem duša ne vidje ljepotu dana slučaju prepušten, slabom, izmami osmjeh razigrana mlada dama. Hrabrost on odmah skupi, za čudo, pozva na valcer damu osjećajuć' se opijeno, sasvim ludo. Od snage svog čina prvog smjelog gluh on posta čarolija nevjerojatna obuze ga cijelog. I valcer posljednje svira note on sam osta stajat' svjestan, srce mu nježnost ot'e. Nikada više neće nit željet' doći bez bijesa, kivan ljubav s vjerom, otvoren, primit' moći. A zaista, tim plesom, omamljen, nije znao da ljubav vječnu nije samo jedini vidio on i dušu  dao. Mlada je dama svjesna bila tijeka ono što jastvo drugog obuzme, određeno je svime biti dugog vijeka. No, otet je lako, to svi znamo, al' uvjerit' u dobro teško je makar svak dio sebe damo. Ipak ih sućutno previše nemojt