Postovi

Prikazuju se postovi od siječanj, 2020

BEĆARAC U ČAST PREDSJEDAVANJA HRVATSKE EU

Slika
BEĆARAC U ČAST PREDSJEDAVANJA HRVATSKE EU (mam i mužiku napisanu ali mi se ni dalo ve ju gli  deti vun ) Oj, Evropo kako sijaš bajna ovdje kod nas bit će gozba sjajna. Pila, jela služe se na stolu ko' da pomoć je to našem bolu. Gledam Tebe, krasnu damu preko al' od smeća ne vidim daleko. Sjaj se posve od plastike gubi meni razum 'oće da poludi. Zovem Hitnu neka dođe brže jer zbog smrada pluća se ne drže. Oj, Evropo recepta izmisli zar ne vidiš posve smo ukisli? Daj nam kredit, tobož' novce dijeli da nam Zagreb bude opet bijeli. Rozika Ps. Uopsa, sa       evo ti ga, na! (Otpjeva Europa i spraši na Zeusu  opet v Malu Aziju  (Tursku))

PRAVO NA TAJNU

Slika
PRAVO NA TAJNU Sjećam se tatinog (jedinog) bijesa u momentu kad me našao kako se kleberim na podu roditeljske spavaće sobe. Tražeći maminu plesnu haljinu, u ormaru, ispod mirisnih, svilenih damskih maramica, našla sam pisma koja su jedno drugom pisali iz i u vojsku, sa službenih putovanja, u i iz rodilišta. Nježna, zaigrana, zabrinuta, utješna, ljubavna, radosna, meni tada maturantici bila su smiješna i luckasta i da, bilo me stid vidjeti  u očima mog oca bol jer sam ušla u nešto što me se nije ticalo niti je meni bilo namijenjeno. Pisma su živa, u kutijici svilenih obloga ali ih nikada više nisam otvorila. Jučer je sestrična poslala fotografiju netom vjenčanog mladog para, koja okačena iznad telefona podsjeća moju tetu na neke, opet samo njene uspomene na koje nemam pravo. Fotografija prikazuje moje roditelje, nakon vjenčanja u Bazilici srca Isusovog u Zagrebu, 1950. Godinu dana ranije, mama je "oteta" iz vlaka za Osijek, u kojeg putuje zaručniku, šumarskom inženjeru

KVARTET

Slika
KVARTET Danas, čekam prijateljicu u maloj kavani, restorančiću zarobljenog vremena. Fotelje, zavjese elegantne bež boje, sivo oprašene, prostorija okupana rasipanom dugom suza kristalnih lustera i abažura. Dvorana je od restorana odijeljena  pregradom  visokog staklenog ormara punog gustih, tamnih pića. Žestina napitaka djeluje brutalno naspram japanskog bračnog para koji sretno komentirajući blaguje sarmu i ćevape. Stavljaju jedno drugome zalogajčiće u usta, nestašno, svjesni nepristojnog ponašanja, zaštićeni anonimom u stranom svijetu, istom daju na uvid svoju intimu. Smiješim se njihovim smiješkom, postajem svjesna neuljudnosti, ali glavu okrećem zbog jasnog razgovora za susjednim stolom. Četvoro ih je, tri gospođe, jedan gospodin, sudeći po uspomenama  na prvi razred gimnazije 1941., devedesetogodišnjaci. Pričaju glasno, slušni im aparatići ustvari onemogućuju zasebnu  komunikaciju, uvlače me u svoj krug. Gospođa Glavna, očigledno uvijek glavna, oštra, dominantna, uvjerava

PISMO PIGMALIONU

Slika
PISMO PIGMALIONU Caro mio! Kažu da slučajnosti ne postoje, gotovo svi koje poznajem uvjeravaju me kako Svemir funkcionira na taj način i da je sve povezano nevidljivim nitima. Nakon svih godina, teško mogu povjerovati u činjenicu da ovisimo o nečem, Nekom i da nam je kismet zapisan davno, u genima. Gotovo sve što znam o Nama, stekla sam slutnjom, slušanjem priča drugih o dugotrajnoj, prkosnoj Ljubavi otpornoj na vrijeme. I ja sam šutjela. Uporno tražeći sama odgovore koje nisam nikada dobivala iz tvojih usta. Reci, zašto meni, baš meni, nisi poklonio Znanje, nego sam rudarski posao odradila sama? Nisi bio poticaj, bio si izazivač, okrutan i škrt. Znaš, sad, u trenutku kad je manje-više Vrijeme do onog drugog, navodno, nevinijeg života, samo poklon Bogova, nisam zahvalna, ni ogorčena, bijesna sam. Povjerenje koje sam osjećala, skrhalo se činjenicom da je ona glavna istina, (skrivena u dubini dlijeta) savršeno oblikovana u strastveno divljenje ženi, tvojom šutnjom izronila na

PRIČA O OTOKU, PLANINI I LIGNJAMA

Slika
PRIČA O OTOKU, PLANINI I LIGNJAMA Hladno je, golomrazica hvata za bradu u rano jutro, ruke crvene, nebo je bistrog plavetnila, Svemirskoga. Hvata me nostalgija za ljetom,  znojnim vrućinama, Otokom koji uporno, filozofskom mudrošću starca čuva svoje tajne. Svaka stijena, oblutak ima priču, masline, borovi mrmore bajke, More ih ljubi, prepire se, miri, napada i miluje. Za bistroga dana, predvečerja, obično nakon bure, vidi se Velebit. Udaljen i plav sa sigurne udaljenosti od eventualnog bijesa morskih nimfi, bdije nad obalom i Otokom, lagano uspavanog ljetnim mirom koji čuva ono malo malaksale snage vrelog dana usporedive s jedva primjetnom, naslućenom putenošću. Tek kad zađe Sunce, na more, u uvalice, izlaze brojni mali čamci, osvjetljeni blijedim svjetlima ispisuju na bonaci živo ogledalo noćnoga Neba. Lignje su plijen, zamaman, ljeti, ulovljene količine taman za bacit na gradele rano zorom, umočit kruh u maslinov uljni sok pa dodatnom snagom obići maslinike, voćnjake i vinogr

NAJJEDNOSTAVNIJE LIGNJE NA SVIJETU (recept moje šogorice, hvala ti M) S RIŽOM (MOŽE I BEZ)

Slika
NAJJEDNOSTAVNIJE LIGNJE NA SVIJETU(Recept moje šogorice, hvala ti M) S RIŽOM (MOŽE I BEZ) 500g očišćenih lignji 3 velike žlice maslinovog ulja vezica peršina kojeg ćete usitniti tri režnja češnjaka, očišćenog, sitno skosanog 1 dcl riže, može bilo koja vrsta 1 dcl crnog vina u slučaju potrebe Na HLADNO ULJE u tavici, odmah stavite ligbnje, poklopite i na laganoj vatri krčkajte dok ne puste svoj sok, cca 20-25 minuta. Želite li ih s rižom, u hladno ulje, ubacite rižu skupa s lignjama, riža će upiti sok. Ako riža nije dovoljno kuhana, kako vi volite, zalijte ju vinom, cca 0,5 dcl a ostatak s guštom iskapite jer znamo da kuhanje tu i tamo umara. Nakon 20-25 minuta, gotovo jelo posipajte usitnjenim peršinom i češnjakom. Možete servirati uz ili nez ribanog parmezana, ali nikako ne zaboravite kapljicu dobrog vina. Dobar tek