Postovi

Prikazuju se postovi od ožujak, 2020

ČUJTE I POČUJTE no1

Slika
ČUJTE I POČUJTE! Ve se razmahala rasprava o obožavanju, idolatriji, zaljubljenosti v nepoznate ljude pjesnike, pisce, pjevače, slikare manjše, a ja bi dodala i v političare, starlete, viruse, NLO-e, paniku, "Doru", klopu itd. Jeni veliju kak je to nedoraslo biti zaljubljeni v tak nekej pa se serde opravdano, drugi se na perve serde opet opravdano. Saka grupa ma svoje argumente, i si stojiju postojano kano klisurine. Ja bum vam ispričala kaj mi se pripetilo predi cca 46 let. V ono doba, v oodređeno vreme, su se pisala pisma kaj su se onda nosila okolo po prostorima sveukupne južnoslavenske regije  (osim Bugarske) v jenome ščapu i bila je čast onda taj kak ti kipec bežeči donesti v rouke primatelja. E, i ja sam kak i si drugi morala napisati Primatelju par reči, a kak je moj deda (Međimurec) z Primateljem mal svađu još od 1934. a posebno su se zakačili oko sporazuma Staljin-Hitler, i o tom sme dime furt pričali  (jasne, v šiframi, tak da sam v jenom momentu mislila da je

ČUJTE I POČUJTE NO.3

Slika
ČUJTE I POČUJTE! Ve sam mam dve vijesti: Kak perve, (vredi sam za muške i one koji se tak smatraju)  lijepe prosim da mi se ne pojašnjava da sem: "Ti tako biti lijepo dobro ja tebe želiti upoznati odmah se zaljubiti imaš stan kuća ja sve to za ja dobro kako si pas sladak grize ja ime je Zgfdsoun Wgxqouzrcbmhh" Ili (Translejšna gugl) "Moj ime biti Đoni, generaldesetnik, udova tri godina. Radio što kirurgija estetska u Njujorkgrad bolnice. Prijateljstvo biti lijepo s tebi". i traži prijatelstvo jer je rekel Stijena da bu on sam potražil te prijatele i spreman je riskirati naslov černe kronike: "Sedamdeset i šest godišnji muškarac usred bijela dana razbio  vilicu turistu smatrajući da mu je ovaj pozornije pogledao suprugu. Po parku su razbacani komadići ćevapa, plastičnog tanjura i vilice pa ne vodite onuda Pase u šetnju da se ne zadave plastikom i otruju, ovaj , mesnim prerađevinama". Kak drouge: V inboxa dobijam pouruke meni jadnoj nepoznat

BAJKA

Slika
Bajka za premilu moju Nada Djerek BAJKA Jednom, ne baš tako davno, čak ni preko sedam gora, sedam mora ili rijeka ali putujući zemljom sedam rana ljutih, Namjernika staza dovede do Grada. Grad bijeli stoji u zatišju mira, onom kojim zamru pjevice pod sjenom orla nebeskog, velikog, oštrovidnog i ništa ne priča. Ne odgovara, stoji nijem u ljepoti kojom zrači tigar pred skok u odsjaju vode. Utren, pojavi se djevojka otvorenih očiju zelenih i bez straha, (možda zbog mladosti ili sanja o glazbi nebeskoj,) stane Namjerniku pred lice, radoznalo pitajuć' što je, odakle je, kud ide? Osta samo šutnja. Snuždi se djevojka, krene korakom na drugu stranu, bježeć' kapljicama biserja fontane u tamu sigurnu. Tek, Namjernik ostavi namah sjećanja boje krvi, uze zlatni kist, šareno cvijeće ćilima i nebo komorice ispuni zvijezdama što Ljubav, radost i život nose. Tu priča prestaje jer prava nemamo znati što se poslije zbilo, jel' pitanje možda pravo bilo postavljeno a odgovor n