BAJKA

Bajka za premilu moju Nada Djerek

BAJKA

Jednom, ne baš tako davno, čak ni preko sedam gora, sedam mora ili rijeka ali putujući zemljom sedam rana ljutih, Namjernika staza dovede do Grada.

Grad bijeli stoji u zatišju mira, onom kojim zamru pjevice pod sjenom orla nebeskog, velikog, oštrovidnog i ništa ne priča.
Ne odgovara, stoji nijem u ljepoti kojom zrači tigar pred skok u odsjaju vode.

Utren, pojavi se djevojka otvorenih očiju zelenih i bez straha, (možda zbog mladosti ili sanja o glazbi nebeskoj,) stane Namjerniku pred lice, radoznalo pitajuć' što je, odakle je, kud ide?

Osta samo šutnja.

Snuždi se djevojka, krene korakom na drugu stranu, bježeć' kapljicama biserja fontane u tamu sigurnu.

Tek, Namjernik ostavi namah sjećanja boje krvi, uze zlatni kist, šareno cvijeće ćilima i nebo komorice ispuni zvijezdama što Ljubav, radost i život nose.

Tu priča prestaje jer prava nemamo znati što se poslije zbilo, jel' pitanje možda pravo bilo postavljeno a odgovor nestrpljiv točan bi izrečen?

Znajte, sreća se ne mjeri vremenom već ispunjenim srcem.

Samo jedna tajna osta,
zašto još uvijek zlatom gradiš most?

Ela

Popularni postovi s ovog bloga

PANETTONE IZ PEKAČA ZA KRUH

MUFFINI BEZ GLUTENA, JAJA I LAKTOZE

MOSTARSKA ROSA(recept)